U svojim rukama držim dvije kutije, koje mi je Bog dao. Rekao mi je: "Stavi sve svoje žalosti i tjeskobe u crnu, a sve svoje radosti u zlatnu." Dobro sam pazio na Njegove riječi, i u dvije kutije pohranjivao sam svoje žalosti i radosti, ali mi se činilo da zlatna postaje svakim danom sve teža i teža, a crna je bila laka kao i prije. Iz radoznalosti sam otvorio crnu kutiju kako bi vidio zašto je to tako, i vidio sam na dnu kutije rupu kroz koju su propadale moje žalosti i tjeskobe. Pokazao sam Bogu tu rupu razmišljajući naglas "pa gdje bi mogle biti moje žalosti". Ljubazno mi se nasmijao. "Dijete moje, oni su ovdje kod mene." Upitao sam Ga: "Bože, zašto si mi dao kutije, zašto zlatna i crna s rupom?" "Dijete moje, zlatna je za tebe da skupljaš blagoslove, a crna je da možeš ići naprijed."