Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/delfina

Marketing

Čovjek je Čovjeku vuk



Kuda svijet ide. Užasi koje skoro svakodnevno gledamo na televiziji zaista ponekad paraliziraju. Šok se miješa sa nevjericom i saznanje kako svijet ide u krasni k**ac, uništava želju za potomstvom. Što ćemo ostaviti toj djeci jednoga dana? Ratove, mržnju, uništenu floru i faunu, rasnu netrpeljivost, glad, zagađenje, globalno zatopljenje.......čujte, toga svega nije bilo dok sam JA bila mala. Ili me barem time nisu zamarali.
Čitav vikend slušam i gledam vijesti iz sjeverne Osetije. Ljudi moji pa to je ZBILJA UŽASNO. Još nemrem k sebi doći! Ljudi, kako možete ubijati DJECU!? Šta su vam ona kriva. Sa njima nemate neraščišćene račune! Borite se za svoju stvar – sve je to OK. Ali nađite onda SEBI RAVNE, napadajte vlast a ne malu djecu koja se ne mogu braniti!
Isuse...18 mjesečna beba ubodena nožem u trbuh?!?!?!!!! MONSTRUMI JEDNI!!!!! Jebala vas borba za vaš cilj kad se služite tako niskim, nečovječnim i kukavičkim metodama. Jeste li postigli nešto masakriranjem stotina djece koja su s veseljem čekala početak škole i druženje sa prijateljima? Umjesto toga, dočekalo ih je mučenje, užas i metak u čelo!! Jedan od terorista izjavio je kako on nije želio ubijanje djece i kako je i on sam otac?!? Pa ja ne mogu vjerovati! Zar je to čudovište zbilja mislilo kako idu u školu samo malo zaplašiti djecu?! Totalni kretenizam. Nisam inače sklona nasilju ali u ovom slučaju potpuno odobravam masovni linč. Razmišljam što bih ja učinila da je meni netko ubio djete. ....... ........ ..... ...... Svašta mi pada na pamet. Ma ne želim niti misliti na takve stvari. Ne gine mi čir na želucu i ludilo svjetskih razmjera.
Djeca, koja su preživjela, obilježena su za čitav život. U njih je usađen strah i jednog dana i mržnja. Protiv ovakvog užasa teško se boriti i ponovno pronaći svoj mir a da ne ostanu posljedice.
Analitičari se boje kako ovo nije kraj i kako misle da će biti novih napada Čečena. Ja sam mišljenja kako se trebaju bojati boli roditelja koji su izgubili svoju djecu na ovako užasan način.

Kako čovjek čovjeku može činiti takve grozote? Kako se može pogledati u ogledalo? Kako može pogledati u oči svoje djece nakon što je pobio desetke tuđe?!?
Zvijeri......monstrumi. Niti jedan živi organizam na planetu ne zaslužuje da ove ubojice pogrdno nazovem imenom njegove vrste. Amebe su uzvišenije od ovakvih degeneričnih ljudskih stvorova. Sram me je pred životinjama reći kako sam čovjek.
Kladim se kako životinje na nas gledaju kao najveću bolest ovog planeta.

Jednoga dana, ako ih mi prije ne uništimo, životinje će doći na svoje!


I nakon svega ovoga sramim se ispričati kako mi je vikend bio dobar!

Post je objavljen 06.09.2004. u 09:57 sati.