...onda sam ja stvarno prerastrošna!
Učiti doma nije nimalo učinkovito,kao što su očigledno već mnogi zaključili. Zato, valjda, NSB i jest pretrpan. Ili, možda, u Hrvatskoj ima previše studenata? Ili oboje?
Ulazim u kobnu zgradu oko 10 (sasvim rano doba za osobu koja je još uvijek "na ljetovanju") i obeshrabljeno dolazim do spoznaje da bih mjesto za sjesti lakše našla u nekom "ekstra" kafiću gdje tu večer ekstra dijele besplatnu ekstra cugu, nego ovdje...Obilazim, bezuspješno, sve katove, usput pozdravljajući neke poznanike, ali odbijam svaki poziv na kavu kavu jer-nema se vremena za gubljenje!
Provlačeći se između polica, prelistavam par knjiga o crtanju stripova, čituckam neke pjesme španjolskih pjesnika, grčke mitove i časopise o "marketingu i kreativnosti" (ha-ha)...Svratim do interneta, ali samo na kratko jer-nema se vremena za gubljenje! Razmišljam o situiranju na zidiće ispred knjižnice, ali sunce mi izbija (ili ispržava?) tu ideju iz glave.
Prisjećam se jednog članka o tome kako se u prirodi lakše uči...Krećem euforično prema Botaničkom. Divim se drveću i biljkama, i ljutim se na sebe što nikada tamo ne svraćam. Izvaljujem se na klupicu u hlad i drijemam, ali me grižnja savjest ubrzo natjera da izvadim knjige iz torbe. Nema se vremena za gubljenje! Nakon jedne pročitane strane, dolaze ljudi.. Šetaju ispred mene, njihovi glasovi se probijaju kroz žbunje, komentiraju nekakvo lišće, jedu sendviče na klupici tik do moje...Otkud su se stvorili tako odjednom? Gunđam kako pad nataliteta možda i nije tako loša stvar. Radnici bagerom prenose nekakvu zemlju jer su očito zasadili novu biljku, nedaleko od mene,naravno. Rekoh u sebi-“Ajde, ruljo, dosadna, pobjedili ste ovaj put. Ostavljam vas da se u miru derinjate I uživate I sunčanom danu!”
Samosažalno odlazim do Importanea kupiti sendvič, a istovremeno mi frend šalje poruku da je u Purgeraju na kavi, pa neka svratim. “Dobro”-mislim si-“popit ću na brzinu (jer nema se vremena za gubljenje) kavu sa njima, a onda zauzimam neku klupicu u Ribnjaku I nastavljam. Ili, bolje rečeno, počinjem…”
Sa discmanom na ušima vučem se do Trga. Putem ulazim u par dućana I razgledavam nekakve bezvezne “kolekcije jesen/zima”.
Pijuckamo kavu dok svira blues, a vjetrić parka…Govorim frendu kako nemam baš puno vremena, a on meni govori kako se nismo vidjeli cijelo ljeto I da učiti mogu I kasnije. Primorana sam složiti se s njim da je prijateljstvo ipak važnije.
Počinje puhati vjetar I polako se smračava. Zaključujem da je dosta izvođenja gluposti I da je vrijeme da odem doma I-direkt za stol. Umjesto za stol, bacam se na kauč. Uviđam da od učenja za danas očito neće biti ništa...Odlazim sa ekipom na cugu u Melin.
Obavijest:
Ukoliko netko treba vodiča po Zagrebu, neka mi se slobodno javi! Dovoljno mi je samo staviti skriptu ispod ruke I u stanju sam propješačiti cijeli grad I obići sva mjesta koja vas eventualno zanimaju.
Ovaj put smo posjetili: Botanički vrt, Sveučilišnu biblioteku, Park Ribnjak te Centar grada, a idući put-tko zna...Možda Zoološki vrt ili Medvedgrad?
Post je objavljen 31.08.2004. u 17:25 sati.