Ponekad se dogodi situacija u životu kada morate donijeti odluku koju je teško donijeti, a koja je jedina koju možete. Nekad postoji i lijepo i loše u jednome. Nekad je ono lijepo tako lijepo da ne primjećujemo kako nas ta ljepota uništava. Nekad smo slijepi... želimo više, ne želimo sebe... Iako, zapravo želimo sebe, ali ne vidimo put jasno... Nekad je put samo jedan. Možda je previše siv i tmuran, ali je samo jedan. Onda je potrebno pronaći hrabrosti u sebi i zakoračiti na taj sivi put prije nego nas uništi vlastita destruktivnost. Hrabrost je potrebna na svakom koraku. A biti istinski slobodan znači donositi odluke. Bez da vas koče neki strahovi i neke lažne iluzije. Čak i ljubav često bude kočnica. Možda ponekad i ne shvaćamo koliko smo istinski odlučni i hrabri, pa se grčevito držimo nekih iluzija koje su već odavno prestale imati boju, skrivamo se od nekih strahova koji su već odavno postali samo oblak raspršen u prošlosti...
Hrabrost koja je potrebna da bismo donijeli neku odluku i živjeli u skladu s njom, daruje nam slobodu življenja. Sloboda življenja pruža nam hrabrost da budemo slobodni.
Kad odgađamo donošenje odluka ili želimo da ih drugi donesu umjesto nas, tako postajemo žrtve... žrtve samoga sebe i živimo u svom zatvoru iz kojeg ne znamo vidjeti svjetlost.
Nekad moramo prekinuti slijed koji nosi samo destruktivnost i tugu i jednoj i drugoj strani... na ovaj ili onaj način.
Moje odluke možda nisu uvijek najispravnije, ali kad ih jednom donesem, osjećam se slobodnom.
"Ako nešto jako trebaš pusti da ode. Ako je tvoje, vratit će se. Ako se ne vrati, nikada i nije bilo tvoje."
Post je objavljen 24.08.2004. u 12:24 sati.