Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/vajra

Marketing

Varanasi 12.01.2004 (2. dio)

Nastavljamo šetnju gatovima. Iza sljedećeg zavoja banuli smo pred Manikarnika Ghat, najpoznatiji gat na kojem se vrše spaljivanja mrtvih. Zamišljao sam to potpuno drugačije: velik prostor na kome ritualno spaljuju jednu po jednu osobu, sve je sterilno i uzvišeno. Aha. Mali gat, blato, gomile ljudi koji promatraju u prolazu, gori desetak vatri odjednom (dnevno se spali oko 150 osoba na ovom gatu), nimalo dostojanstva, prljavo, u čamcima pored ljudi si pripremaju obrok za ručak...

C. i G. su otišle skroz blizu do vatri, Ž. i ja smo ostali otraga, a T. negdje u sredini. Miris nije toliko odvratan, ali je neugodan, uvlači se u kosu i odjeću.

T. je znatiželja odvela do C. i G., a onda sam i ja otišao do njih. Vatra je na tri metra od mene, iz plamena viri prsni koš i lubanja, nešto cvrlji i ne želim uopće razmišljati što je.

Prilazi nam tout koji nam objašnjava cijelu priču oko spaljivanja. Na kraju je tražio lovu za drva za hospice iza naših leđa u kojem navodno siromašni Indijci koji će uskoro umrijeti čekaju svoj red za spaljivanje. To je mućka, no dao sam mu neki sitniš jer je ono što je ispričao bilo zanimljivo. A to je slijedeće:

Iznad mjesta spaljivanja gori vječna vatra koju je prije 7000 godina zapalio Šiva i koja se od tada nije ugasila. Odatle se uzima plamen kojim će se potpaliti tijelo. Ako je umro otac, tijelo potpaljuje najstariji sin, ako je umrla majka najmlađi sin, suprugu suprug. Svi koji pale vatru moraju se ošišati na ćelavo i obrijati brkove i bradu. Tijelo urone u Gangu za posljednje čišćenje i nakon toga ga stave na lomaču. Zatim se sa Šivinim plamenom obiđe tijelo pet puta, za svaki element po jednom i nakon toga ga se zapali. Tijelo gori otprilike 2-3 sata. Nakon toga kod muškaraca ostane neizgoreni grudni koš, a kod žena karlica. Taj dio koji nije izgorio onaj koji je zapalio vatru uzima štapom i baca u Gangu. Nakon toga lomaču polijeva vodom iz Gange i vrč koji je koristio baca preko lijevog ramena da se razbije na lomači. To simbolizira raskid sa dušom i oslobađa je. Zatim krene od lomače ne osvrćući se, jer ako se osvrne ponovo će vezati tu dušu za sebe. Nakon toga 30 dana ne smije nikoga dotaknuti.


Post je objavljen 12.01.2005. u 14:30 sati.