Ošamućena sam totalno... nalazim se u trenutku kada ne znate kuda, ne znate kako, ne znate zašto... a sve je u vama.
Trenutno se osjećam kao da se vozim na vrtuljku... koji nikako da stane... a meni je muka... što od briga za nekog koga volim svim srcem, što od neriješenih stvari, što od prebacivanja onih koji bi trebali vjerovati u vas... I onda me odjednom više nije briga ni za što... ne želim ništa, ne želim nikoga... osim onoga što mi je ispunilo srce bezuvjetnom ljubavlju. A brige koje se trenutno lome u mojoj glavi vuku ovaj vrtuljak sve brže i sve više u krug i onda povučem sa sobom i druge stvari koje se ponavljaju... ponavljaju... sve ide u krug... sve je opet isto... Danas je dan u kojem se ponovilo milijardu stvari... milijardu problema... opet istih... opet prisutnih...
Ne mogu... al nekad stvarno ne mogu...
Ali moram... samo zbog jednog...
Post je objavljen 12.08.2004. u 20:25 sati.