Marketing
Anđeo čuvar u času smrti
Tekst je objavljen u četvrtom broju časopisa Zlatno pero (1/1999), u prijevodu Jurice Beroša.
-------
Budući da je Bog povjerio brigu o našim dušama našim anđelima čuvarima, ovi nebeski prijatelji su potaknuti iskrenom željom da nam osiguraju sretnu smrt. Na svaki mogući način se trude da nas hrabre i pripreme se za nju; posebno nas potiču da vodimo plodonosne živote. Kada vide da se približava trenutak smrti, udvostručuju svoju brigu i pažnju. Oni potiču budnost onih koji su oko nas. Naš Gospodin je dozvolio sv. Filipu Neriju nekoliko puta da vidi anđele nagovještati onima oko bolesnih, riječi koje bi im trebali reći. Oni čine sve kako bi mi mogli napustiti ovaj život tek poslije “pranja naše odjeće i njenog izbjeljivanja u Krvi Jagančevoj”.
“Čitamo u životima mnogih svetaca da su njihovi anđeli čuvari bili vidno prisutni u njihovu posljednjem času, tješeći ih u njihovoj završnoj bitki, jačajući ih protiv udvostručenih napada pakla, objavljujući im sat smrti i dajući im sigurnost da će biti nasljedovatelji nebeskog kraljevstva. Nije mali broj svetaca kod svoje smrti bio viđen kako ih nose razdragani anđeli u Raj. Također su, često, sveti anđeli čuvari pribavljali za svoje štićenike milost sretne smrti pozivajući svećenika da da posljednje sakramente.
“U djelima blaženog Ivana Avilskog iz Španjolske, nalazimo sljedeći događaj, čiju istinitost je potvrđivao i sam svetac. Godine 1575., Otac Centenares, član Zajednice blaženog Ivana, se probudio jedne olujne noći i zatražio da da Bolesničko pomazanje umirućoj osobi. U početku je svećenik dvojio i htio čekati do jutra, jer nije znao put i jer je bilo jako mračno. Ali ljubav Božja je pobijedila strah i on je krenuo, noseći sa sobom dvije posvećene Hostije. Ali jedva da je napustio crkvu, kada su se dva mladića anđeoskog izgleda postavila jedan na njegovu desnu, a drugi na lijevu stranu. Oni su nosili goruće svijeće, koje nije uspjela ugasiti kiša, i pratili su svećenika do bolesne osobe i ponovno natrag u crkvu. Kada je on stavio svetu Hostiju u tabernakul, oni su nestali iznenada, isto kao što su se i pojavili. Dok se dobri svećenik čudio u neobičnosti ovog događaja, primio je poruku od blaženog Ivana koja je sadržavala riječi: “Ne čudi se zbog ovog što ti se dogodilo večeras. Sigurno je da su dva mladića koja si vidio, bili anđeli koje je poslao Bog da nagrade tvoju revnost. …”
Oni također nadahnjuju bolesne s pozitivnim osjećajima i njihovo pomaganje se nastavlja čak i poslije smrti. “Jedna od najljepših i najutješnijih osobitosti Crkvina učenja koja se tiču anđela čuvara, je činjenica da misija svetih anđela ne prestaje sa zemaljskim životom njihovih štićenika, nego tek poslije ulaska u Raj onih duša koje su im predane na brigu.” “Pomažite mu, vi sveci Božji,” Crkva moli kada je duša odvojena od tijela, “dođite ga susresti, vi anđeli Gospodnji, primite njegovu dušu i povedite je pred Najvišega.” Sigurno je da anđeo čuvar mora igrati važnu ulogu. Zajedno sa drugim anđeoskim duhovima, anđeo čuvar vodi Bogu dušu pravednika u trenutku odlaska iz ovog života, pritom pjevajući:
“Otac je dao
Na brigu meni
Ovo zemaljsko dijete
Od njegova rođenja.
Da mu pomažem i da ga čuvam,
Alleluja,
I on je spašen.
“Ovo dijete iz pepela
Meni je dano,
Da ga odgajam i podučavam
Tugom i boli
Prema uskom putu,
Alleluja,
Od zemlje do neba.”
(Kardinal Newman)
“Ako se dogodi da u trenutku smrti, duša u stanju milosti još nije vrijedna vidjeti Lice Najvišega, anđeo čuvar je vodi u Čistilište – mjesto njena čišćenja – i zatim je revan u pribavljanju za nju sve podrške i utjehe koju ima u svojoj moći.” Kardinal Newman najdirljivije opisuje ulazak duše u njeno novo boravište:
“Sada neka zlatni zatvor otvori svoja vrata,
Svirajući divnu glazbu, dok se svako stado okreće
Oko sebe. A vi, velike sile,
Anđeli Čistilišta, primite od mene
Mog štićenika, dragocjenu dušu, do dana,
Kada, od svih veza i provjera oslobođenu,
Ja ću je zatražiti za sud svjetlosti.”
I dok bude odlazio, anđeo nježno tješi svog štićenika:
“Nježna i fina, otkupljena dušo,
Svojim nježnim rukama ja te grlim,
I, iznad pročišćavajuće vode, dok se ljuljaju,
Ja te podižem, ja te spuštam, ja te držim.
“Anđeli, kojima je dan veliki zadatak,
Će te držati i paziti, i ljuljkati te, dok ti ležiš;
A mise na zemlji, i molitve na nebu,
Će ti pomoći na Prijestolju Najvišega.
“Zbogom, ali ne zauvijek, dragi brate,
Budi hrabar i strpljiv na svom krevetu tuge;
Brzo će proći tvoja noć iskušenja ovdje,
I ja ću doći i probuditi te uskoro.”
U međuvremenu, za vrijeme njenog kraćeg ili dužeg boravka u Čistilištu, anđeo čuvar će često posjećivati dušu da joj donese olakšanje i utjehu. U tekstovima svetih očeva, otkriveno je da anđeli silaze na zemaljske oltare, i izvlače Predragocjenu Krv Isusovu iz zlatnih kaleža za vrijeme tisuća svetih Misa koje se svakodnevno slave, zatim je prolijevaju kao blagotvornu rosu na plamenove Čistilišta. “Kakvu neizrecivu sreću,” uzvikuje otac Walz, “stvara ovo svakodnevno nuđenje Predragocjene Krvi preko anđela u Čistilištu. Trpeće duše koje smo učinili blaženim duhovima na ovaj način, uistinu postaju ‘svećenici’ na nebu, i ‘vladaju na zemlji’ prema riječima Apokalipse, pomažući našim potrebama preko svog posredovanja na Prijestolju Božjem.”
Kada je konačno duša oslobođena od svake vrste mrlje i duga grijeha, na “Marijinu zapovijed, zapovijed Kraljice Anđela i Svetih, anđeo čuvar će poletjeti s njom u nebeski Jeruzalem, u pratnji, kako Crkva lijepo pjeva, veselog društva mučenika i zbora anđela, svih razdraganih s njim, jer je kruna dobivena,” Predragocjena Krv će konačno trijumfirati. Sretni i blaženi ćemo biti, ako našim povjerenjem u našeg anđela, i ljubavlju našeg nebeskog sudruga, zaslužimo da nam on posebno pomaže u našem posljednjem času. Neka on prinese za nas, Bogu milosrđa, Božansku Krv, naše otkupljenje i našu propusnicu u nebeske vječne radosti.
Post je objavljen 02.08.2004. u 21:29 sati.