Pregled posta

Anđeli čuvari

Sveci
"Anđeli su svjetla zapaljena na Svjetlu što nema početka" - piše o
njima sv. Ivan Damašćanin.
"Svjetlo bez početka" sam je beskonačni Bog.
A svaki anđeo, pa tako i anđeo čuvar,
svijetlo je duhovno, nebesko biće koje stalno gleda Božje lice uživajući u praiskonskoj
Božjoj blizini i prisutnosti. I nije to samo neko pobožno razmišljanje o anđelima,
već ozbiljan nauk koji se temelji na ugledu Svetoga pisma.
Isus, govoreći o navođenju na grijeh, kaže: "Pazite da ne prezrete ni
jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam,
na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog" (Mt 18,10)




st.Michalel defeating the dragon

Anđeli su prvijenci Božjega stvaralačkog djela, obdareni pobjedonosnom
snagom protiv
svakoga zla u svijetu, a puni jedinstvene ljubavi
prema nama ljudima.
Oni nas mogu štititi, voditi, braniti od svakoga zla po dušu i tijelo,
našoj duši davati spasonosne poticaje. Naš anđeo čuvar može nam biti
vjeran životni prijatelj.



Saint Michael
the Archangel
as Warrior

To dokazuju toliki primjeri iz života svetaca i pobožnih kršćana.
A na nama je da li ćemo taj dar, što ga nebo pruža, prihvatiti ili ne.
Vjerujemo li u svog anđela čuvara, pouzdajemo li se u njega?
O njemu je pisano: "Bog anđelima svojim - dakle i mome anđelu čuvaru -
zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim" (Ps 91,11).
Bog nas ne sili na vjeru u anđela čuvara, na pouzdanje u njegovu pomoć.
On poštiva našu slobodnu volju. Mi možemo u njega vjerovati,
zazivati ga ili ne.
Mi možemo s njim prijateljevati kao što se prijateljuje
s drugim prijateljem ili ga jednostavno zaobilaziti,
ne znati za njega, kao da uopće ne bi postojao.
Dobar kršćanin s radošću i zahvalnošću prihvaća sve Božje darove,
pa tako i dar anđela čuvara.



Saint Gabriel the Archangel

Papa Pio IX. rado je i često pripovijedao o doživljaju što
ga je kao dječak doživio,
a koji dokazuje čudesnu pomoć njegova anđela čuvara.
On je u očinskoj kućnoj kapelici kao dječak svaki dan imao dužnost
posluživati kod svete mise.
Dok je tako jednoga dana ministrirao, osjetio je u srcu
neku neobičnu tjeskobu i strah.
Nije znao zbog čega je to. Čak je osjetio kako mu srce u grudima snažno lupa.
Stoga je i nehotice okrenuo pogled na drugu stranu oltara, kao da traži nečiju pomoć.
Tamo je ugledao lijepa mladića koji ga je pogledom k sebi zvao.
Zbunjen tim viđenjem, nije se usudio maći s mjesta.
No ta ga je svijetla prilika zvala k sebi još jače i izrazitije.
Dječak je tada skočio i prešao na drugu stranu. Prikaze nestade.
No u isti čas pade s oltara teški svetački kip i to upravo na ono mjesto na
kojem je mali ministrant netom klečao. Dječak, kasnije svećenik, biskup i papa,
često je pripovijedao o tom nezaboravnom doživljaju svoga djetinjstva,
slaveći ga kao zaštitu i vodstvo svoga anđela čuvara.



Saint Raphael the Archangel

I s pravom, jer je jedno od nepojmljivih Božjih velikih djela
to što je čovjeku
dao vlastitog anđela da mu bude zaštitnik duše i tijela.
Samo Sveto pismo kaže
"da postoje službujući duhovi, poslani na službu
onima koji žele postići spasenje".



guardian angel

Anđeo je uz Isusa na Maslinskoj gori. On će kao konačni pobjednik opet doći
s neba "sa svojim anđelima" (Mt 5,31). Prema tome, iz Božje objave jasno
doznajemo o stvarnosti svetih anđela. S tom stvarnošću ozbiljno računajmo
u svome životu!




Naše dužnosti prema anđelu čuvaru
(Tekst je objavljen u časopisu Zlatno pero, u prijevodu Jurice Beroša.)


Riječima sv. Ambrozija: “Moramo se moliti anđelu koji nam je dan za čuvara”,
sv. Bernard nas podsjeća na dužnosti prema anđelu čuvaru:
“Zahvalnost na njegovoj prisutnosti, privrženost njegovoj dobrohodnosti,
povjerenje u njegovu brigu. Uvijek imajte na umu da ste u prisutnosti vašeg
anđela čuvara”,
on opominje svoje učenike. “Na bilo kojem mjestu da se nalazite, u bilo kojem
tajnom skrovištu da se krijete, mislite na vašeg anđela čuvara.
Nikada u prisutnosti svog Anđela ne činite ono što
ne bi činili u mojoj prisutnosti.”

“Veliko dostojanstvo i svetost vaših svetih anđela čini vas
obaveznim zahvaljivati se.
Pred zemaljskim velikanima, ljudi su skromni i puni poštovanja;
ali njihovo dostojanstvo je neusporedivo manje i od najnižeg od anđela.
Zbog toga se uvijek moramo vladati pobožno i skromno pred našim svetim
anđelom,
uzdržavajući se od svake riječi, geste ili radnje koje bi mogle povrijediti
ili ražalostiti našeg
nebeskog prijatelja i vodiča. Ovo neprekidno podsjećanje na prisutnost
našeg svetog anđela je najbolje sredstvo za svladavanje kušnji.

“Ako istinski volimo našeg anđela čuvara, ne možemo ne imati
neograničeno povjerenje
u njegovo moćno zauzimanje kod Boga i čvrstu vjeru u njegovu
odlučnost da nam pomogne.
Ovo će nas potaći da često zazivamo njegovu pomoć i zaštitu,
posebno u vrijeme kušnji i nevolja.
Ovo povjerenje će nas potaći da zatražimo njegov savjet u
mnogim problemima s kojima se susrećemo, i u velikim i u malim stvarima.
Mnogi sveci običavali su ništa ne poduzeti bez prethodnog traženja savjeta
od svog anđela čuvara.”


Angels Weeping over Christ

Little Flower lijepo pokazuje, u svojoj pjesmi Mom Anđelu Čuvaru,
pravi duh odanosti
našem nebeskom vodiču i zaštitniku. Ona se nježno prisjeća njega koji je
s velikih nebeskih prostranstava, gdje je sjao kao svjetlo čistog plamena
‘pred Gospodinom beskrajnog svjetla’,
sišao na zemlju da bude njen brat, prijatelj i pomagač, uvijek uz nju.
Sa zahvalnošću se prisjeća kako je svojom brižnom rukom odstranio kamenje
pred
njenim nogama, da se ne bi spotakla na putu,
dok je njegovo lice sjalo sve jasnije,
što je ona postajala poniznija i ljubaznija. Ona se zatim prisjetila potreba drugih i
molila ga da prenese njenu poruku njoj najdražima, da ih tješi i bodri umjesto nje.
Tako mu se ona nježno povjerava:



O ti, koji žuriš cijelim svemirom

Brže od munje,

Pođi često umjesto mene

Onima koje najnježnije volim.

Svojim nježnim dodirom, oh, obriši im suze,

Reci im da je slatko nositi križ,

Nježno šapći moje ime u njihove uši,

I ime uvijek pravednog Isusa!



“Iznad svega ona je željela da on zapali u njenom srcu svoj vlastiti
gorući žar da
može spasiti duše od grijeha, ulijevajući u njih rosu Kalvarije,
Predragocjenu Krv Krista.
Njegovim vlastitim anđeoskim ushitom željela je da on ujedini njeno
siromaštvo i svakodnevne križeve, da ih tako prikaže, obojene nebeskom odanošću,
čistom Božjem Prijestolju.
Nije mu zavidjela na njegovoj slavi, jer je gledao Božje Lice,
nego ga je ovdje dole obožavala u Njegovoj Euharistijskoj Prisutnosti
i nosila Ga u svojim vlastitim grudima. Ispunjena najsretnijim zadovoljstvom
ona zaključuje:



Tvoje su nebeska slava i veselje,

Bogatstva Kralja kraljeva;

Hostija u našim ciborijumima

je moja, kao i svo blago koje nosi bol.

Tako s križem i Hostijom,

I uz tvoju pomoć, dragi anđeoski prijatelju,

Čekam mirno, na tamnoj strani vremena,

Nebesku sreću koja ne poznaje kraja.


Christ Comforted by Angel in Garden

“Iznad svega, dugujemo našem vjernom anđelu čuvaru najiskreniju
zahvalnost za bezbrojna dobročinstva koja nam on daruje.
On uvijek i svugdje stoji uz nas, nježno nas štiteći, blago nas upozoravajući i
iskreno nas opominjući. Našu zahvalnost ne možemo bolje dokazati ni na jedan način,
osim da poslušno slijedimo njegova upozorenja i da pokazujemo nježnu,
sinovsku odanost prema njemu.”

Kada je u stanju milosti, duša je dragulj kojeg naš anđeo s divljenjem promatra i
raduje se dok ona postaje sve sjajnija kroz Isusovu Krv.
Nemojmo nikada ražalostiti našeg nebeskog sudruga grijehom,
ali ako se takva nesreća i dogodi, krenimo prema izvorima Predragocjene Krvi
koja će obnoviti našu prethodnu čistoću.

Pored izražavanja nježne odanosti našem anđelu čuvaru, trebamo također
usvojiti pohvalno izražavanje obožavanja anđela čuvara drugih ljudi.
Kada susrećemo naše poznanike, u isto vrijeme kada pozdravljamo njih,
trebamo pozdraviti i njihove anđele čuvare. Ovo pozdravljanje se može obaviti
nutarnjim činom bez privlačenja pozornosti. Ili možemo donijeti odluku,
i tu odluku obnavljati s vremena na vrijeme, da pozdravljajući nekoga,
u isto vrijeme imamo namjeru pozdraviti njegova anđela.
Uskoro će nam postati jednostavno upamtiti ove svete anđele i od njih ćemo
primiti mnoge blagoslove.

Ne smijemo nikada zaboraviti da Božji anđeo uvijek stoji uz nas. Eleanor C. Donnelly
se prisjeća odanog prijateljstva svog anđela u slijedećim nadahnjujućim stihovima:


Kroz teške sate i situacije, on me prati;

Kroz duge mračne noći, stoji uz mene;

Od svakog zla i svakog grijeha, brani me;

U opasnosti i smrti, moj zaštitnik, moj vodič!

Dragi Prinče, koji si više od prijatelja, odan mojoj dobrobiti,

Oprosti mi moje uvrede, moj neuljudni nemar –

Oprosti što je tvoja prisutnost često uvrijeđena, tvoja služba neprimijećena,

Tvoje čiste namjere odbijene ili provjeravane!


Zašto se anđeo ukazao u Portugalu?
(Tekst je objavljen u četvrtom broju časopisa Zlatno pero (1/1999), u prijevodu
Jurice Beroša.)


Iako svaka zemlja, svako kraljevstvo, i svaka regija ima svog anđela čuvara,
ne poznamo ni jednu drugu naciju u modernim vremenima, čiji se anđeo ukazuje
kao u slučaju Portugala. Možemo li dati neko objašnjenje za ovu izvanrednu čast?
Možda odgovor leži u činjenici da je Portugal od najranijih vremena gajio posebnu
ljubav prema anđelima, kao što će slijedeće činjenice pokazati:

Njegov prvi kralj, Don Afonso Henriques, čovjek poznat ne samo po svom
vojničkom junaštvu, nego i po svom istinskom kršćanskom životu, gajio je
posebnu ljubav prema anđelima, posebno prema svom anđelu čuvaru i
prema sv. Mihaelu, princu nebeskog gospodara.



Ovo predanje nalazimo spomenuto u nekim od portugalskih ljetopisa.
Priča je slijedeća:

Malo poslije kraljevog zauzeća skoro nepobjedive maorske tvrđave Santarem,
maorski gospodari, pod zapovjedništvom svog vladara Albaraquea, osobno,
žestoko su napali grad u nadi da će povratiti tvrđavu.
U to vrijeme kralj Afonso Henriques je teško bolovao od rane na svojoj nozi,
tako da se nije mogao popeti na svog konja. Ipak je ustrajao da se popne na
kočiju i pridruži bitki.
To je bila rizična avantura jer bi njegova smrt ili zarobljavanje
bio ozbiljan udarac njegovim vojnicima, i podstrek njegovim neprijateljima.

Ipak, kako su događaji sami potvrdili, bio je pod anđeoskom zaštitom.
Legenda kaže da je vidio ruku koja izvlači mač, kao i krilo, što mu je bio znak
da je anđeo s njim.

Ovaj mač je štitio osobu kralja i izazvao veliki pokolj među Maurima,
koji su pobjegli u panici, ostavljajući portugalske vladare na terenu.
Maorski zarobljenici zarobljeni u bitki izjavili su da su i oni također vidjeli anđela.

Kao zahvalnost kralj je osnovao vojnički red kojeg je nazvao “Red krila”
u čast sv. Mihaela i anđela.

Mnoge plemićke obitelji pripadale su ovom redu, i vidjeli smo sliku krila i ruke koja
maše mačem na grbu jedne od starih obitelji.

Imamo daljnje dokaze o ovoj predanosti u činjenici da je Don Manuel I.,
jedan od najznačajnijih kraljeva Portugala, bio također jako odan anđelima, toliko,
da je molio papu da odobri proslavu Anđela Čuvara Portugala i da dozvoli da se
Služba i Misa
održe u treću nedjelju srpnja.
Ovaj blagdan se još uvijek proslavlja.
Nismo čuli da neka druga zemlja proslavlja sličan blagdan.


DOLCI, Carlo
The Guardian Angel
1675
Oil on canvas
Museum of the Cathedral, Prato

Vasco da Gama, poznati istraživač koji je otkrio pomorski put do Indije,
ostavlja još jedan dokaz velikog povjerenja kojeg su Portugalci imali u svete anđele.

Kada je kretao na ovo nezaboravno putovanje u Indiju,
jedno od najznačajnijih
zabilježenih u povijesti, nazvao je dva od svojih brodova po anđelima,
jednoga Sv. Gabriel, jer je on taj koji je donio na svijet velike
vijesti o našem Otkupljenju
- admiral je također imao želju nositi iste vijesti o spasenju poganskim
zemljama koje se nadao otkriti. Drugi brod je nazvao Sv. Raphael,
po anđelu koji je pratio mladog Tobiasa na njegovu dugom i opasnom putovanju.
Admiral je dobro mislio da on sam ne može imati boljeg vodiča i zaštitnika na
ovom opasnom putovanju, od ovog zaštitnika putnika.



winged figure

U moderna vremena Portugalci, prisjećajući se ovog čina Vasca da Game,
ponovno daju imena dvama od svojih brodova prema arkanđelima.

Kralj Kardinal Don Henrique njegovao je veliku ljubav prema anđelima i
sagradio je crkvu u njihovu čast u Lisabonu.
Dan blagdana je sačuvan kao zapovjedni blagdan u župi. Druga crkva je bila
sagrađena u čast sv. Mihaela, i njegov blagdan se također smatrao kao
zapovjedni blagdan.

U drugim lisabonskim crkvama, kao i širom zemlje, nalazimo i druge
tragove ovog predanja anđelima.


Mnogi od portugalskih kraljeva, kao i prinčeva, nosili su imena Mihaela, Gabriela,
i Raphaela po krštenju.

U nekim obiteljima ime nekog od anđela se davalo kao drugo ime svoj djeci.
U jednoj takvoj obitelji, koja je poznata piscu, živio je John Raphael, Mary Raphael,
Thomas Raphael, James Raphael i Anne Raphael.

Luiz de Sousa OP, jedan od poznatijih portugalskih pisaca, priča nam priču o
obraćenju poznatog Frei Gila ili Egidiusa Santaremskog uz pomoć njegova anđela čuvara.

Egidius je bio čovjek plemićkog porijekla i iz kršćanske obitelji. On sam na žalost,
predao se proučavanju mračnih nauka i otišao je u Pariz kako bi bolje proučio
ovu znanost.
Na svom putu je bio naveden da proda svoju dušu vragu u zamjenu za veliko znanje.
Ovo je učinio pisanim ugovorom. Jedne noći dok je radio u svom laboratoriju,
mladić na konju je upao u sobu i jako ga grdeći naredio mu da odmah odustane od
svog đavolskog nauka.
Egidius je bio zaprepašten i odmah je poslušao. Nešto kasnije je ponovno bio
izazivan od đavla,
koji ga je uvjerio da je ovo viđenje bilo puka posljedica njegove gorljive mašte,
i on je nastavio svoje proučavanje.

Konjanik se još jednom pojavio i, stojeći nad njim, udario ga svojim kopljem,
ostavljajući znak na njegovim grudima, i ljutitim glasom, kakvog nije nikada prije čuo,
naredio mu da se odrekne ovih sotonskih nauka odmah i zauvijek.

Egidius, dirnut ovim drugim ukazanjem duboko u dušu, ne samo da je napustio
svoje proučavanje sotonske znanosti, nego je učinio spasonosnu pokoru.

Vratio se u Portugal, gdje se pridružio dominikanskom redu, u kojem je
postigao veliku svetost.

Isti kroničar navodi još jedan primjer anđeoskog posjeta. Jedan od očeva,
poznat po svetosti, po imenu otac Lawrence, jednog dana je bio oslovljen, dok je hodao,
od anđela koji mu se predstavio s kutijom relikvija koje je donio iz dalekog grada, kojeg
su nedavno zauzeli Saraceni, i koje je želio spasiti od oskvrnuća.
Ove relikvije su bile čašćene u crkvi u Guimaraesu, na sjeveru Portugala.

Ovih nekoliko događaja pokazuju kako je bila duboko ukorijenjena ljubav i
predanje svetim anđelima u Portugalu. Oni nam daju moguće razloge zašto se
anđeo čuvar zemlje ukazao u Fatimi, jer anđeli velikodušno vraćaju sve čast
i koje im dajemo.



PIAZZETTA, Giovanni Battista
The Guardian Angel with Sts Anthony of Padua and Gaetano Thiene
c. 1729
Oil on canvas, 250 x 112 cm
San Vitale, Venice
Anđeo čuvar
(prijevod sa engleskog: Sunčica Šamec)

Nekada davno, kada je sve bilo spremno da se uskoro rodi jedno malo dijete,
ono je upitalo Gospodina: “Kažu mi da me sutra šalješ na Zemlju, ali nije mi jasno
kako ću se ja tamo snaći ovako bespomoćan?”
Bog je odgovorio:
“Između mnogih Anđela, odabrao sam jednoga za tebe. On će te čekati i
brinuti se za tebe.”
Ali dijete je bilo uporno:
”Kaži mi, zašto moram napustiti Nebo kada ovdje imam sve što je dovoljno
za moju sreću?”
Bog se osmjehnuo:”Tvoj će se Anđeo svakoga dana s tobom smijati,
dobivat ćeš njegovu ljubav svakoga dana i biti ćeš sretno biće!”
“Ali kako ću se s ljudima sporazumijevati kada uopće ne znam njihov jezik?”
- dijete je i dalje protestiralo,a Bog ga nježno potapšao po glavici i rekao:
“Tvoj će te Anđeo naučiti jezik pa ćeš se moći s ljudima i sporazumijevati.”
Dijete je bilo tužno: “I što da radim kada ću htjeti razgovarati s Tobom, Bože?”
A Bog je imao odgovor i na ovo pitanje:
”Tvoj će ti Anđeo pokazati kako ćeš sklopiti dlanove i kako ćeš se pomoliti,
a ja ću čuti sve tvoje molitve.”
Dijete je molećivo podiglo glavu upitavši: ”Svi kažu da na Zemlji ima loših ljudi.
Tko će me štititi?”
“Tvoj će te Anđeo čuvati makar po cijenu svoga života!”-spremno je uzvratio Bog.
“Ali ja ću uvijek biti tužno dijete jer te neću više moći vidjeti.”-nastavilo je dijete ogorčeno.
Bog je odvratio osmjehom:”Ti ćeš imati svoga Anđela koji će ti o meni govoriti i
pripremiti te da opet dođeš k meni na Nebo, a ja ću ionako svakoga dana biti uz tebe
i imati te na oku.”
Iako je na Nebu sve bilo mirno, sa Zemlje su dopirali zvukovi.
Dijete je znalo da se bliži vrijeme polaska. Upitao je Gospodina posljednje pitanje,
vrlo nježno i tiho:
”Oh, Bože, ako sada moram ići, barem mi reci ime moga Anđela?”
Bog ga na rastanku blago dotakne, blagoslovi dijete i odgovori mu:
”Nije važno kako se zove. Reci mu samo- Mama!”[/I]


the Anunciation
Oil on copper, 62 x 47 cm
The Hermitage, St. Petersburg
ALBANI, Francesco


Anđeo čuvar u času smrti
(Tekst je objavljen u četvrtom broju časopisa Zlatno pero (1/1999), u prijevodu
Jurice Beroša.)

Budući da je Bog povjerio brigu o našim dušama našim anđelima čuvarima,
ovi nebeski prijatelji su potaknuti iskrenom željom da nam osiguraju sretnu smrt.
Na svaki mogući način se trude da nas hrabre i pripreme se za nju; posebno nas
potiču da vodimo plodonosne živote. Kada vide da se približava trenutak smrti,
udvostručuju svoju brigu i pažnju. Oni potiču budnost onih koji su oko nas.
Naš Gospodin je dozvolio sv. Filipu Neriju nekoliko puta da vidi anđele nagovještati
onima oko bolesnih,
riječi koje bi im trebali reći.
Oni čine sve kako bi mi mogli napustiti ovaj život tek poslije “pranja naše odjeće i
njenog izbjeljivanja u Krvi Jagančevoj”.

“Čitamo u životima mnogih svetaca da su njihovi anđeli čuvari bili vidno prisutni u
njihovu posljednjem času, tješeći ih u njihovoj završnoj bitki, jačajući ih protiv
udvostručenih napada pakla, objavljujući im sat smrti i dajući im sigurnost da će biti
nasljedovatelji nebeskog kraljevstva. Nije mali broj svetaca kod svoje smrti bio viđen
kako ih nose razdragani anđeli u Raj. Također su, često, sveti anđeli čuvari pribavljali
za svoje štićenike milost sretne smrti pozivajući svećenika da da posljednje sakramente.

“U djelima blaženog Ivana Avilskog iz Španjolske, nalazimo sljedeći događaj,
čiju istinitost je potvrđivao i sam svetac. Godine 1575., Otac Centenares,
član Zajednice blaženog Ivana, se probudio jedne olujne noći i zatražio da da
Bolesničko pomazanje umirućoj osobi. U početku je svećenik dvojio i htio čekati do jutra,
jer nije znao put i jer je bilo jako mračno. Ali ljubav Božja je pobijedila strah i on je krenuo,
noseći sa sobom dvije posvećene Hostije. Ali jedva da je napustio crkvu, kada su se
dva mladića anđeoskog izgleda postavila jedan na njegovu desnu, a drugi na lijevu stranu.
Oni su nosili goruće svijeće, koje nije uspjela ugasiti kiša, i pratili su svećenika do
bolesne osobe i ponovno natrag u crkvu. Kada je on stavio svetu Hostiju u tabernakul,
oni su nestali iznenada, isto kao što su se i pojavili. Dok se dobri svećenik čudio u neobičnosti
ovog događaja, primio je poruku od blaženog Ivana koja je sadržavala riječi: “Ne čudi se zbog
ovog što ti se dogodilo večeras. Sigurno je da su dva mladića koja si vidio, bili anđeli
koje je poslao Bog da nagrade tvoju revnost. …”

Oni također nadahnjuju bolesne s pozitivnim osjećajima i njihovo pomaganje se
nastavlja čak i poslije smrti. “Jedna od najljepših i najutješnijih osobitosti Crkvina učenja
koja se tiču anđela čuvara, je činjenica da misija svetih anđela ne prestaje sa zemaljskim
životom njihovih štićenika, nego tek poslije ulaska u Raj onih duša koje su im predane na brigu.”
“Pomažite mu, vi sveci Božji,” Crkva moli kada je duša odvojena od tijela,
“dođite ga susresti,
vi anđeli Gospodnji, primite njegovu dušu i povedite je pred Najvišega.”
Sigurno je da anđeo čuvar mora igrati važnu ulogu. Zajedno sa drugim anđeoskim duhovima,
anđeo čuvar vodi Bogu dušu pravednika u trenutku odlaska iz ovog života, pritom pjevajući:

“Otac je dao

Na brigu meni

Ovo zemaljsko dijete

Od njegova rođenja.

Da mu pomažem i da ga čuvam,

Alleluja,

I on je spašen.

“Ovo dijete iz pepela

Meni je dano,

Da ga odgajam i podučavam

Tugom i boli

Prema uskom putu,

Alleluja,

Od zemlje do neba.”

(Kardinal Newman)



“Ako se dogodi da u trenutku smrti, duša u stanju milosti još nije vrijedna
vidjeti Lice Najvišega, anđeo čuvar je vodi u Čistilište – mjesto njena čišćenja –
i zatim je revan u pribavljanju za nju sve podrške i utjehe koju ima u svojoj moći.”
Kardinal Newman najdirljivije opisuje ulazak duše u njeno novo boravište:

“Sada neka zlatni zatvor otvori svoja vrata,

Svirajući divnu glazbu, dok se svako stado okreće

Oko sebe. A vi, velike sile,

Anđeli Čistilišta, primite od mene

Mog štićenika, dragocjenu dušu, do dana,

Kada, od svih veza i provjera oslobođenu,

Ja ću je zatražiti za sud svjetlosti.”



I dok bude odlazio, anđeo nježno tješi svog štićenika:



“Nježna i fina, otkupljena dušo,

Svojim nježnim rukama ja te grlim,

I, iznad pročišćavajuće vode, dok se ljuljaju,

Ja te podižem, ja te spuštam, ja te držim.

“Anđeli, kojima je dan veliki zadatak,

Će te držati i paziti, i ljuljkati te, dok ti ležiš;

A mise na zemlji, i molitve na nebu,

Će ti pomoći na Prijestolju Najvišega.

“Zbogom, ali ne zauvijek, dragi brate,

Budi hrabar i strpljiv na svom krevetu tuge;

Brzo će proći tvoja noć iskušenja ovdje,

I ja ću doći i probuditi te uskoro.”

U međuvremenu, za vrijeme njenog kraćeg ili dužeg boravka u Čistilištu,
anđeo čuvar će često posjećivati dušu da joj donese olakšanje i utjehu.
U tekstovima svetih očeva, otkriveno je da anđeli silaze na zemaljske oltare, i izvlače
Predragocjenu Krv Isusovu iz zlatnih kaleža za vrijeme tisuća svetih Misa koje se
svakodnevno slave,
zatim je prolijevaju kao blagotvornu rosu na plamenove Čistilišta.
“Kakvu neizrecivu sreću,”
uzvikuje otac Walz, “stvara ovo svakodnevno nuđenje Predragocjene Krvi preko
anđela u Čistilištu. Trpeće duše koje smo učinili blaženim duhovima na ovaj način,
uistinu postaju ‘svećenici’ na nebu, i ‘vladaju na zemlji’ prema riječima Apokalipse,
pomažući našim potrebama preko svog posredovanja na Prijestolju Božjem.”

Kada je konačno duša oslobođena od svake vrste mrlje i duga grijeha, na
“Marijinu zapovijed, zapovijed Kraljice Anđela i Svetih, anđeo čuvar će poletjeti
s njom u nebeski Jeruzalem, u pratnji, kako Crkva lijepo pjeva, veselog društva
mučenika i zbora anđela,
svih razdraganih s njim, jer je kruna dobivena,” Predragocjena Krv će konačno
trijumfirati.
Sretni i blaženi ćemo biti, ako našim povjerenjem u našeg anđela,
i ljubavlju našeg nebeskog
sudruga, zaslužimo da nam on posebno pomaže u našem posljednjem času.
Neka on prinese za nas, Bogu milosrđa, Božansku Krv, naše otkupljenje i
našu propusnicu u nebeske vječne radosti.





"Anđeo čuvar" ili
"Stvari nisu takve kakve na prvi pogled izgledaju"

Dva putujuća anđela zaustaviše se kod obitelji bogatog zemljoposjednika,
kako bi tamo prenoćili. Obitelj bogataša ponijela se prilično bahato i bezobrazno,
i nije udovoljila njihovoj želji da prespavaju u sobi za goste.
Umjesto u sobu za goste smjestili su ih u malu, tamnu sobu u hladnom podrumu.
Kad su raspremali krevete, stariji anđeo je ugledao rupu u zidu i popravio je.
Kada je to vidio, mladi anđeo ga je upitao zašto je popravio rupu u zidu.
Stariji anđeo je odgovorio:

" Stvari nisu uvijek onakve kako na prvi pogled izgledaju."

Slijedeće noći su anđeli došli u vrlo siromašnu kuću. Tu su ih dočekali ljubazan
domaćin i njegova žena, koji su s njima podijelili svoju večeru i nakon toga ih pozvali
da prespavaju u njihovom krevetu i da se dobro naspavaju i odmore. Kada se
sunce probudilo sljedećeg jutra, anđeli su zatekli domaćina i njegovu ženu u suzama.
Njihova jedina krava, čije mlijeko je bilo njihov jedini izvor prihoda, ležala je na njivi mrtva.
Mlađi anđeo je bio istinski bijesan i pitao starijeg, kako je mogao to dopustiti.
"Prvi domaćin je imao sve, a ti si mu ipak pomogao i popravio rupu u njegovom zidu.
Drugi domaćin ima vrlo malo, a ipak nas je ljubazno primio, nahranio i čak dopustio
da prespavamo u njegovom krevetu, a ti si dopustio da njegova jedina krava ugine."
Drugi anđeo je opet odgovorio:

" Stvari nisu uvijek takve, kako na prvi pogled izgledaju."

i doda: "Kada smo bili u hladnom podrumu, primjetio sam da je u onoj
rupi u zidu bilo zlato. Pošto je domaćin bio vrlo pohlepan i nije bio voljan
podijeliti svoje bogatstvo, ja sam popravio rupu tako da nikad više ne pronađe to zlato.
Prošle noći, kada smo spavali u domaćinovom krevetu, anđeo smrti je
došao po njegovu ženu. Dao sam mu kravu umjesto nje".

"Stvari nisu takve, kakve na prvi pogled izgledaju."

Ponekad se dogodi upravo to; kada se stvari ne odvijaju tako, kao što bi morale.
Jedino je potrebno vjerovati u to, da je svaki takav događaj tvoja prednost.
Vremenom ćeš saznati...

Neki ljudi brzo dođu u naš život i brzo odu iz njega...
neki ljudi nam postanu prijatelji i dugo ostanu u našem životu...
Ostave lijepe tragove u našim srcima...
I nikada više nismo isti kao što smo bili prije, jer smo bogatiji za jednog dobrog prijatelja!!!

Jučer je povijest. Sutra je zagonetka! Danas je poklon. Zato se zove sadašnjost!

Mislim da je život nešto posebno...živi i uživaj u svakom trenutku!!!

Uzmi tog malog anđela i čuvaj ga, on je tvoj anđeo čuvar koji te pazi.

Upravo u ovom trenutku netko je vrlo ponosan na tebe, netko misli na tebe,
netko brine za tebe, nekome nedostaješ, netko želi razgovarati s tobom,
netko želi da nemaš problema, netko ti je zahvalan za pomoć, netko te želi držati za ruku,
netko želi dati sve bude dobro, netko želi da si sretan, netko želi da ga pronađeš,
netko slavi tvoj uspjeh , netko ti želi nešto pokloniti, netko vjeruje da si ti njegov poklon,
netko te voli, netko se divi tvojoj snazi, netko misli na tebe i smješka ti se,
nekome je potrebno tvoje rame...

Nekome je potrebno da mu ispričaš ili pošalješ ovu priču, ovog anđela!

Post je objavljen 30.07.2004. u 01:02 sati.