Često čujem kako drugi pričaju o tome da žele promijeniti nešto vezano uz sebe. Nisu zadovoljni, najčešće, svojom organizacijom vremena, rastrošnošću, nekim svojim ponašanjem, mnogobrojnim navikama koje ih smetaju, a ne mogu ih se otarasiti...Nitko nije savršen,ali svi barem donekle teže tome. Želimo prevazići svoje sadašnje stanje, želimo moći utjecati na same sebe i držati se donesenih odluka. Ipak, bitka sa samim sobom je jedna od najtežih-to je poznata stvar. Zašto je tako? Jesmo li doista većinom toliko slabi da ne možemo kontrolirati ono što je isključivo pod utjecajem nas samih i eventualno našeg organizma?
Ja sam malo ekstremniji slučaj; promjene kojima težim obuhvaćaju šire razmjere. I ta me razmišljanja već dugo muče. Svaki dan donosim nove odluke jer vjerujem i nadam se da ću «sutra» ( to prokleto sutra) biti jača i ustrajnija,...i uvijek se one iznova izjalove. Odustajem skoro odmah nakon što sam počela...I to me čini nesretnom.
Vjerujem u onu teoriju da čovjek može sve što poželi, ako uloži dovoljno truda, upornosti i vjere. Smatram se dovoljno inteligentnom i snalažljivom osobom da to načelo primjenim na sebe, bez imalo dvoumljenja...ali, nedostaje mi ustrajnosti. Samokontrole.
Želim previše toga, pa na kraju ne napravim ništa.
Možda sam preambiciozna i želim previše toga promjeniti odjednom, pa na kraju ne učinim ništa.
Htjela bih od sebe napraviti jednu posve novu osobu (kakva sam,možda, nekada i bila?), a to se čini nemoguće. Nažalost, ne mogu drugačije. Mora biti «sve ili ništa».
Evo, večeras sam, po ne znam koji put, odlučila da ću od sutra biti drugačija. Da ću ujutro učiti (jer mi ostade još 3 ispita), da ću vježbati, zapaliti samo 3 cigarete, na poslu biti uljudna prema klijentima, okupati se i dovesti tijelo i kosu malo u red, jesti samo povrće i voće i sl. (neću pojesti niti jednu čokoladu!), izgladiti odnose sa bratom tako što ću ga navečer (umjesto da odem, npr. na pivo u Melin) odvesti u glupo kino...E, da, i pospremit ću sobu...I neću potrošiti niti 1kn na sebe...I počet ću konačno opet vježbati gitaru...
Sada, kada razmišljam o tome, osjećam se ushićeno i samo-zadovoljno... ;) Ali, po dosada stečenom iskustvu sa samom sobom, ujutro će ta odlučnost naglo splasnuti...Zasada se još nadam jer "sutra je novi dan". Nije ponedjeljak, i nije početak mjeseca, niti je Nova godina, niti mi je rođendan, niti se dogodilo išta značajno što bi mi moglo biti okosnica...Jebiga.
Evo, poslala sam post na blog. Možda to shvatim kao razlog za Novi Početak.
Post je objavljen 27.07.2004. u 23:51 sati.