Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/aasplit

Marketing

RAZMIŠLJANJA

JUČER - DANAS - SUTRA



Dva su dana u svakom tjednu zbog kojih ne bismo trebali biti u brizi. Dva dana zbog kojih ne bismo trebali biti u strahu niti pod pritiskom.

Jedan od tih dvaju dana jest jučer sa svim svojim pogreškama i brigama, s duhovnim i tjelesnim patnjama. Nad onim jučer više nemamo vlasti! Ni za sav novac na svemu svijetu jučerašnji nam se dan ne može vratiti; ni za najmanju sitnicu koju smo učinili ne možemo postići kao da je nismo učinili. I ne možemo više povući ni jednu riječ koju smo izrekli. Ono jučer već je prošlo!


* * *

Drugi dan zbog kojega ne bismo trebali biti u brizi jest sutra sa svim svojim mogućim opasnostima, opterećenjima, velikim obećanjima i lošijim ostvarenjima. Ni nad sutra nemamo neposredne kontrole ni vlasti.

Sutra će sunce izaći, i to ili u svom punom sjaju ili pak prekriveno oblacima. No jedno je sigurno: ono će izaći. A dok ne izađe ne bismo se trebali zabrinjavati zbog sutra, jer ono još nije nastalo.


* * *


Preostaje dakle samo jedan dan: danas.

Svaki čovjek može voditi tek jednodnevnu bitku. To što propadamo, događa se zato što Ti i ja spajamo u jedno teret dviju zastrašujućih vječnosti – onog jučer i onog sutra.

Ne dovodi ljude do ludila doživljaj onog danas; do toga ih dovodi kajanje i zagorčavanje svoje svijesti zbog onog što se dogodilo jučer, ili strah pred onim što će sutra opet donijeti.



* * *


ŽIVIMO STOGA
DAN PO DAN!



UPRAVO DANAS


Upravo danas ću živjeti samo kroz ovaj dan, i neću prionuti na riješavanje mog cjelokupnog životnog problema odjednom. Mogla bi me prestraviti pomisao da u nečem što sam ostvario kroz dvanaest sati moram ustrajati tijekom čitavog života.

Upravo danas ću biti sretan. To podrazumjeva da je istinita izjava Abrahama Lincolna koji je rekao: “Većina ljudi je sretna upravo onoliko koliko se u to uspije uvjeriti”.

Upravo danas ću nastojati prilagoditi se stvarima takvima kakve jesu i neću nastojati da se sve uskladi prema mojim željama. Prihvatit ću svoj “sudbinu” takvu kakva me zadesi i prilagoditi joj se.

Upravo danas ću nastojati ojačati svoj um. Marljivo ću učiti. Naučiti ću nešto korisno – neću biti duhovni besposličar. Čitati ću nešto što iziskuje trud, promišljanje i koncentraciju.

Upravo danas ću uvježbavati svoj duh na tri načina; nekome ću učiniti uslugu i neću dati da se to otkrije; ukoliko to itko uoči – to se ne računa; zatim, učinit ću bar dvije stvari koje ne želim – tek onako, za vježbu. I kao treće, nikome neću pokazati da su moji osjećaji povrijeđeni, oni to mogu biti, ali ja to danas neću pokazati.

Upravo danas ću nastojati biti ugodan u društvu, odjevati se što prikladnije, postupati što učtivije, nikoga ne kritizirati, ne pronalaziti manu u svemu i neću nastojati popravljati niti ravnati ničiji rad i način života osim vlastitog.

Upravo danas ću imati plan rada – možda ga neću slijediti u potpunosti ali imati ću ga. Čuvati ću se dvije pošasti: žurbe i neodlučnosti.

Upravo danas ću si priuštiti pola sata neužurbanosti i mira – samo za sebe i svoje opuštanje. U tih pola sata nastojat ću sagledati bolju perspektivu svog života.

Upravo danas ću biti smion – posebice se neću ustručavati uživati u lijepom, i nepokolebljivo ću vjerovati da će mi ljudi uzvraćati upravo onako kako im ja budem davao.

* * *

Samo polako!

* * *

Bože, daruj mi
spokoj da prihvatim ono što ne mogu promijeniti,
hrabrost da mijenjam ono što mogu promijeniti i
mudrost da znam razlikovati jedno od drugoga.

* * *


Najprije ono najvažnije!


Post je objavljen 25.07.2004. u 09:08 sati.