Jednom godišnje, a to, k`o za vraga, uvijek padne na neki sparni, ljetni dan, mojoj mami padne na pamet da dugo nismo radili zimnicu. Mada je to «dugo» u biti «od prošle godine», njoj se to razdoblje čini kao cijela vječnost...Ostali normalni ukućani, uključujući mene, počinjemo se već pomalo pribojavati da sa njom nije baš sve u redu, jer katkad se čini (ne bez razloga), da zapravo u tome izopačeno uživa. Iako to vjerojatno NIKADA ne bi priznala...
Kako smo svi redom ovisnici o slatkom, naša «zimnica» se obično svodi isključivo na pekmez.
«Ostali kupovni proizvodi su prihvatljivi, ali industrijski pekmezi su umjetni i natrpani šećerima da bi dulje trajali; domaću su puno zdraviji.»-zaključila je mama prije par godina i, neovisno o tome što je u međuvremenu izmišljeno još bezbroj drugih, «prirodnijih» vrsta, njeno mišljenje nitko se ne usuđuje osporiti jer-nitko joj ne želi pokvariti užitak mučenja.
Premda svoju obitelj smatram prilično modernom i ne previše tradicionalnom, ovaj se običaj i dalje drži na životu... Starci ujutro odlaze na «zelenu tržnicu» i vraćaju se sa gomiletinom voća, onda ga režu, brat ga melje (ja se pravim da učim u sobi), a nakon toga slijedi: kuuuhaaanjee.
I inače izbjegavam tu radnju koliko god je moguće, ali ovo je posebni slučaj. Ne znam postoji li gori posao od stajanja i mješanja, ogromnom kuhačom, ogromne količine guste mase, koja šprica na sve strane iz ogromnog lonca, u zaparenoj kuhinji? Nema mrdanja od štednjaka, jer «sve će zagoriti» (što bi bilo neoprostivo), ruke ti otpadaju, znojiš se kao u sauni, noge ti jedva izdržavaju,a iritantno zujanje nape te pila u mozak...Preloše!
Ne znam koju bi mi plaću trebali ponuditi da radim tako nešto...
Kako nas je četvero u kući, radimo na smjene, jer jedna osoba bez psiho-fizioloških posljedica to sama ne bi mogla izdržati.
Priča se u narodu da život počneš cijeniti kada ga umalo izgubiš. E, pa ja dodajem: «I kada prođe tvoj red za miješanje. »
Najveća ironija je ta što to majstorsko djelo od pekmeza na kraju nitko niti ne jede! Pa, tko bi lud išao gutati rezultat tolikog truda, a Konzum je tu u blizini? To bi bilo isto kao da marke iz svoje dugo sakupljane kolekcije zakeljiš na razglednice sa mora. Kriminal!
...i tako se sada, dok ja ovo pišem, netko u susjednoj prostoriji preznojava. Zato dragi moji, uživajte gdje ste-da ste, jer niste niti svjesni kako vam je lijepo. ;)
Post je objavljen 25.07.2004. u 21:43 sati.