Život poslije smrti. O njemu znamo sve iako se nitko nije odande vratio da nam priča o tome, i vjerujemo u njega.
On je divan, slobodan i pun izobilja. On je zaslužena nagrada za sva naša zemaljska djela. Razrješenje svih naših grijeha, jer smo griješili ljudski, druženje s anđelima, ljepota cvjetnih vrtova. Naša savršenost u punom zamahu, naše ispunjenje, naš 'dosanjani' san. Ljubav u nama i oko nas, vječnost, dobrota, samilost, prostranstvo smijeha, dobrohotnost, ispunjenje duše, mir, spokoj...
Život poslije smrti. Vjerujemo u njega svim svojim bićem iako ponekad malo zaboravimo na to. Obećanje koje u nama sagorijeva i drži nas budnima. Napokon ja, svoj, čist, neopterećen, slobodan, slobodnog uma. Blaženi trenutak spajanja s kraljevstvom duha.
Život poslije smrti. Taj svečani trenutak oslobađanja, ta neizreciva silina dragosti, ta toliko obećavana dolina. Ništa nije sporno o životu poslije smrti. To je to, i tako će biti. Život vječni. Milijarde ljudi vjeruju i znaju da je tako.
Život poslije smrti. O njemu znamo sve iako se nitko nije vratio odande da nam priča o tome, i vjerujemo u njega.
Jedno važno pitanje izranja iz sveg izobilja i veličanstvenosti ove nagrade za ljudskost i postojanje. Ateist sam, ali poštujem one koji vjeruju i poštujem njihovo pravo da vjeruju. Zaboravimo religiju samo na par sekundi, pogledajmo to samo kao jedan od pogleda na ljudsko trajanje. Jedno važno, najvažnije pitanje, za sve one koji će živjeti i nakon svoje smrti, kao i za one koji neće, za one koji vjeruju kao i za one koji ne vjeruju:
A što je sa životom PRIJE smrti?
Vjerujemo li i u njega? Zašto o njemu znamo tako malo? A tu je.
Post je objavljen 05.07.2004. u 23:38 sati.