Svaki je brak barem koliko-toliko slozan i sretan. Svakoga upozore, barem pet minuta prije vjencanja pred oltarom, da bude oprezan pred «kriticnom sedmom godinom». Ako prije ne, onda obicno oko sedme godine zapocinju teskoce. Jedan par prozivio je to ovako:
Kad su zajedno slavili sedmu godisnjicu braka, jos uvijek slozni i sretni kao i prvoga dana, razmisljali su kolko se njihovih znanaca, koji su se isto ozenili prije sedam godina, vec odavno rastali. Nehotice su poceli razmisljati da mozda i s njima nije bas sve u redu.
Zena je rekla: «Ljudi cak govore o nama da najvjerojatnije nismo potpuno normalni. Ako hoces, mozda bi bilo za nase dobro, da se odemo zajedno posavjetovati.» Oboje se slozilo s mislju i sporazumjelui su se da odu na savjetovanje «savjetniku za rastavu braka». Zajedno su usli u ured. Ali bas je u tome bila greska, sasvim protiv obicaja ostalih. Uvijek je tako da dode muz i zena, ali svaki za sebe, pa onda svaki udari po svom bracnom drugu i svu krivnju baci na njega. Dok su sjedili, savjetnik im je rekao neka se, za volju Bozju, barem ovdje ne drze za ruke, s obrazlozenjem da na to nije naviknut u ovoj prostoriji. Tada su morali ispricati povijest svoga braka od prvoga susreta, pa do trenutka koji ih je doveo u savjetovaliste. Sve su ispricali, kako zive u svakodnevnom zivotu, kako se uvijek pomire i na sve zaborave, ako slucajno dode do kakve nesuglasice, te kako im je nakon svake takve nesuglasice jos ljepse u kuci, nego sto im je bilo prije.
- Savjetnik se u neprilici pocesao iz uha. «Da li se ikada svadate radi novaca?» «Nikada», brzo je odgovorio muz, «ja ga uvijek predam zeni, pa ga onda ona – upotrijebi.»
- «Da li vam je zena ikada prijetila da ce otici svojoj majci da se kod nje utjesi?» «Za takvu stvar moja je majka predaleko», odgovorila je zena, «a i ne mogu ni djecu ostaviti, ili ih ispisati iz skole.»
- «Donesete li ponekad svojoj zeni strucak ruza?» «O da, katgod se za to pruzi prilika ili poseban razlog», odgovorio je muz.
- «Da li muz primjecuje da imate nekad novu frizuru ili novu haljinu?» «Uvijek me gleda s vidljivim zadovoljstvom i kaze mi: «Tebi zaista svaka stvar tako lijepo pristaje, kao ni jednoj drugoj»», brzo je odgovorila zena s laganim rumenilom na obrazu.
- «I muz se nista ne ljuti ako mu kazete koliko je sve to stajalo?», pitao je savjetnik, nadajuci se, da ce ipak saznati nesto uzbudljivo. «Ne, ne ljuti se», glasio je zenin odgovor. «Iz niceg nema nicega kaze mi, jer svaka stvar kosta.»
- «A da li imate medusobno mnogo toga za razgovarati? Da li vam je dosadno ako ste sami kod kuce?» Pitao je zenu. «O, nama nije nikada dosadno. Uvijek imamo mnogo toga za pricati. Kada muz dode odnekud kuci, tako pripovijeda kao da se vec godinama nismo vidjeli. Uopce nam je najugodnije kad smo sami, tako da imamo vremena za sebe.»
- «No, gospodo, a sto vam kazu prijateljice koje sigurno dodu vama i pricaju vam da su vidjele vaseg muza u drustvu lijepih mladih djevojaka, zar vas to nista ne grize i ne uzbuduje?» «Razumljivo je samo po sebi da se nade u drustvu djevojaka, jer to je u njegovu poslu neizbjezno. Kada ih ne bi gledao, ne bi ni znao kakvu bi mi haljinu kupio.»
Sada je savjetnik bio potpuno razocaran: «To je nesumnjivo najbezuspjesniji slucaj sto sam ga ikada sreo. Ako tako ide dalje, vas dvoje se nikada necete rastati. Vas dvoje imate suvise zajednickih pogleda i uzora u kojima se slazete. Vas dvoje ste se uzeli kada ste vec bili prepametni za rastavu. Morali ste se uzeti dok ste jos bili nezreli i nedovoljno pametni, dok jos niste znali sto raditi, kao sto postupaju mnogi drugi, pa bi vec odavno bili zreli za rastavu.» «Dakle, mislite», upao mu je muz u rijec, «Za nas dvoje je prekasno da se rastajemo?»
«Ne, za rastavu nkada nije prekasno! Ako zelite da dode do rastave, tada podite kuci i ljutite jedno drugo tako da iz muhe nacinite slona. Vi, gospodo, budite ljubomorni na muza, na svaki njegov korak, a vi gospodine, budite neuvidavni i bezobzirni prema zeni, kao sto je vecina muskaraca! Osim toga, stisnite se u jedan suvise tijesan stan, tako da cete se svakodnevno doslovno spoticati jedno o drugo, da cete jedno drugome sve vise stajatio na putu, a uza sve to stalno budite nezadovoljni i utovite si u glavu da je u zivotu sve drugo vaznije nego bracna ljubav i sreca, pa cete onda biti zreli za rastavu!»