I ne samo moji. Kad malo bolje razmislim, ni jedan nije bio na moje ime, a za svakoga imam posebno mjesto u mojim uspomenama. Najprije je to bila folcvagen buba, 1300. Auto mojih roditelja. Vozila nas po europi, jadranu, nigdje nas nije iznevjerila. Najviše joj zamjeram mali prtljažni prostor i mali “anšlag” – na znam kako se to kaže na hrvatskom, al to je ono kad ti treba veliki radius da negdje skreneš. Enivej, bubica je bila prva liga, za bolje nismo imali love, a ni neke velike potrebe. U četvrtom srednje položila sam vozački i povremeno sam je užicala za večernje izlaske. Sjećam se moje prve samostalne vožnje. Frendica Maja je bila dovoljno hrabra da sjedne na suvozačko mjesto. Sve je bilo pod kontrolom dok nismo došle na jedan semafor, bilo je crveno, a lagana uzbrdica, a iza nas se stvorio veeeliki teretnjak. Naravno, kad sam trebala krenuti, živo zlo.. ja bih išla naprijed, a buba klizi natrag. Živci rade, nervozni trube, a ja nikako da uskladim kočnicu, kvačilo, gas, ručnu... Čak sam Maji, sasvim ozbiljno ponudila da izađe iz auta ako se boji. Nije izašla, i to joj nikad neću zaboraviti. Nekako sam uspjela, ruke su mi se tresle, i najkraćim putem sam vratila auto na sigurno –u garažu. S vremenom sam se ipak opustila i postala sigurnija u sebe.
Uz tu moju bubicu me veže i prvi (zar je potrebno napisati : neuspjeli) pokušaj seksanja u autu. Zakoniti i ja se uvijek odvalimo smijati kad se netko dohvati teme seksa u autu. Najveća mi je zamjerka bila što nema zavjesice, pa što ako krene, pa ak netko naiđe, a mi se “zaglavimo” (mislila sam na ovaj način zaglavljivanja o kojem sad svi pričaju – slučaj varaždinske svadbe), a što ako netko prepozna registraciju. I tako, ništa od “posla u prirodi”. I dan-danas je njemu, više nego meni zbog toga žao ;)
Kako je vrijeme odmicalo, i moj dečko se naučio da ja dolazim po njega autom kad negdje izlazimo, on ionako nije imao vozačku, a najveći mu je gušt bio što me ne mora pratiti kući u neke sitne sate. On je živio jako blizu centra, a moj dom je bio u predgrađu, od centra prema zapadu (je, Jura, kak si pogodio).