Danas je na redu svakodnevna jadikovka sa naglaskom na džeparac. Već danima ucjenjujem Velikog sina da ću mu ako ne napravi ovo, ili napravi ono, dati deset kuna po danu džeparca za ekskurziju. Naravno da će biti više, al moram s njim igrati na onu foru o mrkvi i batini. Dakle, putuje se u subotu ujutro. Škola u prirodi nije ipak u Splitu, nego u Selcu, al koga briga, more je more! Za pet dana moramo iskeširati 1135 kunića. To se njega ne dotikavlje previše, on vrti svoj film, za razumjeti je desetogodišnjaka. Putna groznica drma ga već danima. A ideje su mu svjetske:
-mama, daj pliiiiiz nazovi u selce i pitaj jel mogu ponest plej stejšn, i jel kojim slučajem imaju kompiće u sobama!
-Karlo nosi 340kn džeparca, jel mogu i ja toliko dobiti?
-daj molim te provjeri jel znaju oni šta drugo skuhati osim ribe!
-a ako dobijem vodene kozice, jel da to nije strašno i da mogu ići!
Ma sve bi ja to njemu ostavila da provjerava na licu mjesta, al što ću sa džeparcem. Pa, mislim, stvarno je bez veze da za 5 dana dobije 50kn ( 10 po danu), ali i 340 za 5 dana mi se čini malo puno previše. Pogotovo njemu, kojejeg i 50 lipa žulja u džepu, a izgubio bi i par nacrtanih gusaka da mu se povjeri na čuvanje :(
Kako vi to rješavate sa svojim potomcima? Što vam se čini, koja je razumna svota? Eto, ak ima tko šta pametno za reć, samo navalite. Ali nije uvjet, komentirajte enivej ;)
P.s. sutra je roditeljski, pa možda i učo da neku pametnu sugestiju g