Predugo me nema, zar ne? Razloga – bezbroj. Jedan od značajnijih – problemi s računalom kod kuće. Dala sam, u međuvremenu, zahtjev za ADSL-om, a skidam ISDN. U tijeku su lagane pripreme za odlazak u Moskvu sredinom lipnja. Našla sam ekipu iz Rijeke koja također ide na istu konferenciju, pa mi je ipak malo lakše.
Rezervirala sam, napokon, termin za godišnji odmor – od 30. srpnja do 13. kolovoza bit ću u apartmanskom naselju u Tisnom (Murter). Prvi sam put tamo bila prošle godine i jako mi se dopalo. Prošlogodišnjih tjedan dana učinilo mi se uistinu premalo vremena za pravi pasivni odmor tipa parkiraj auto i budi stalno u kupaćem kostimu ili krpici-dvije…Taman nakon što ti dva do tri dana treba da se opustiš i shvatiš da si ipak na godišnjem odmoru, već moraš razmišljati o odlasku. Zato ove godine pičim dva tjedna, pa makar mi i prisjelo. Ostatak godišnjeg, a to je barem tjedan dana više, bit ću, standardno u Zadru i njenoj okolici (relacija Sukošan – Zaton – Posedarje). U svim tim mjestima borave meni dragi prijatelji i onda svakodnevno šaram unaokolo. Jedva čekam. No, dotad mi valja preživjeti i kraj školske godine i hrpu poslovnih obveza.
Jučer sam bila na informacijama starijoj kćeri (podsjećam, prvi razred gimnazije) i generalno – nemam razloga za nezadovoljstvo (čvrsta, čvrsta četvorka – npr. mogla bi izvući prosjek 4,2 – za 0,1 više nego nakon prvog polugodišta), ali… Uvijek postoji to nesretno ALI. Naime, nikako mi ne uspijeva ući u njen mentalni sklop – sklona mi je servirati poluinformacije, koje ja osobno nazivam – lažima. Jer što mogu biti neizrečene tj. prešućene činjenice? Kad je pitam za razlog – šuti.
Sutra me pak čeka odlazak na posljednji roditeljski sastanak u ovoj školskoj godini mlađoj kćeri....
Post je objavljen 31.05.2005. u 12:00 sati.