Heh, kad netko sebi uzme za zgodno neke stvari analizirati po svojoj zdravoj (ili nezdravoj) pameti i sam ubrzo postane predmet analize. Jednostavno se sve gotovo savršeno uklapa u ljudsku prirodu. HAL:UI blog je trenutno u toj točki. I tako sam danas malo razmišljao o tome pa odlučio posvetiti jedan post sebi. Znam da neće puno vrijediti, jer i ovaj post će s vremenom postati samo dio arhive. Trebao bih ga možda objavljivati jednom tjedno. Zašto? Pa da sebi i drugima razjasnim što radim ovdje.
Primijetio sam u nekoliko navrata razmišljanja o tome tko sam ja zapravo. Neke osobne stvari i tako dalje. Uvijek sam se na to nasmiješio :) Pa skrivamo se iza anonimnosti, zar ne? Čast izuzecima. Ne vjerujem da ćete ovdje ikad zaista čitati moj dnevnik. To me čini neprikladnim za blog, po jednom mišljenju. Jer je blog dnevnik. Pa dobro. Što ljudi pišu u svoj dnevnik? Nikad ga nisam pisao ni u kom obliku. Ovo je prvi, i bilježim svoja razmišljanja. Malo sve to skupa složim u neku formu, možda će nikog zaista zanimati. Ne trebam ispravke. Nekome se ne sviđa, pa što. Nije li to normalno? Ja sam ih otvorio devedesetak za koje ne znam čemu uopće služe. I ne sviđaju mi se.
Sjećam se kako sam htio gotovo moliti Dalibora da se ne skida s listi na naslovnici. Ali čovjek je odlučio i nestao. On je netko tko zna znanje o blogu. Za njega je blog ozbiljna pojava. Razmišljam, nije li cool ne više biti na cool listi. Blog postoji i dalje ali si pošteđen putnika namjernika koji pročitaju jedan tvoj post i već sve znaju o tebi i znaju što radiš krivo, čak se i ne potrude reći da je to samo njihovo skromno mišljenje. Možda kroz određeno vrijeme zaista već ima dovoljno drugih blogova s kojih se može doći ovamo. A njihovi su autori ljudi koji se međusobno uvažavaju.
U početku sam birao što da radim sad s tim blogom koji sam otvorio. Tumarao sam okolo zbunjeno i čitao što ljudi pišu. Neki nas izvještavaju o svojim dnevnim aktivnostima, neki imaju teme koje se ne tiču njihovog privatnog života. A što ću ja? Našao sam zlatnu sredinu. Pišem o životu i ljudima ali ne o vlastitim svakodnevnim događajima. Moj je život prožet na način na koji pišem o tome. Vjerujem u ljude, nastojim razmišljati pozitivno, našao sam svoj model bivstvovanja. I vjerujte, nitko mi ne treba govoriti da to ne funkcionira. Depresije sam probao, proživio, i nisu mi se sviđale. Ako netko misli da je depresija realnost, neka mu bude. Meni nije. Zato sam neke stvari promijenio. Svatko je u svom životu 'ukinuo' neke stvari. Ja sam ukinuo zapomaganje, žaljenje na sve i svakoga, izgovaranja, i kad mi je najteže ne dam se samo tako. Možda to netko ne razumije ali mu se može dopasti moja formula i zato pišem o tome. Ionako nije moja formula. :) Nisam je izmislio, samo sam primijenio naučeno. I nije sve idealno, niti ja to tvrdim. Ali više volim pošteno zapeti u potrazi za rješenjima, nego buljiti u zid i čuditi se zloćudnosti života.
Ja nisam normalan. Ja sam jedna čudna sam-svoj-majstor tvorevina koja preskače TV dnevnik da ne gleda koliko ima mrtvih tog dana, tko je koga prevario, i tko je kome smjestio. Ne gledam ni jednu španjolsku ili meksičku sapunicu. Normalni ljudi su 'informirani'. Ja sam jedan luckasti tip koji s osmjehom gleda na život, i nastoji ga učiniti boljim za sebe i najbliže, gledam unaprijed u budućnost bez straha ali s poštovanjem. Normalni ljudi su svjesni da je život težak, da treba hodati po zemlji, da se sve urotilo protiv njih, i da si ne mogu pomoći. Ja sam znatiželjnik koji stalno traži nove prilike (koje se obično skrivaju u problemima), i razmišlja kako bi one mogle meni pomoći. Normalni ljudi znaju da 'imaju pravo' nešto dobiti od života. Ja naprosto nisam normalan. I nisam sam. Ali nisam ni u većini.
Kao i obično znam da mora postojati disclaimer: Ovo je moj način razmišljanja i ne zanima me odobravate li ga ili ne. Znam da ću se ujutro opet probuditi dobro raspoložen :) Nemojte da to ikoga zasmeta, jer ja nisam baš normalan :)
Moj život počinje od mene, da bih govorio o životu moram ga prvo živjeti, da bih nekog učio moram prvo naučiti, da bi vodio moram prvo slijediti, da bih imao moram prvo izabrati, da bih bio voljen moram prvo voljeti, da bi me čitali moram prvo čitati, da bih komentirao moram prvo nešto napisati. Jer i moj blog počinje od mene. Trudit ću se da ostane tako.
Post je objavljen 02.07.2004. u 03:08 sati.