Pregled posta

INCIDENT

Nekoliko sam puta primijetio policajce kako me vrebaju s radarom na putu, pa sam uglavnom na vrijeme usporio. Ali, jutros u 8,40 sati, u mjestu Gornji Macelj, na samom izlazu iz Krapinsko-zagorske županije, naglo je iz grmlja izletio baš pred mene. Jedva sam ukočio da ga ne pregazim.
- Gospodine, Blogomile, reče, prebrzo ste hodali.
- Nisam, gospodine, pokušah se opravdati, ovdje je mala uzbrdica.
- Znam ja bolje od vas da je ovdje mala uzbrdica, ali hodali ste 5,5 km na sat, a ovdje je dopuštena brzina hodanja 5,2 kilometra. Dakle, prekoračili ste dopuštenu brzinu za punih 300 metara. Molim vas vašu pješaku dozvolu.
- Molim?! Kakvu dozvolu?!
- Pješačku. Valjda znate da se niste mogli uputiti na tako dalek put bez pješačke dozvole.
- Molim? Prvi put čujem da trebam imati pješačku dozvolu. Oprostite, jeste li sigurni?
- Zar sumnjate u mene i moju stručnost?, nešto će strožim glasom mladi predstavnik vlasti.
- Ne sumnjam, oprostite, u vašu spremnost, ali...
Malkice sam se uznemirio. Nije mi trebao ovaj incident. Što mogu. Radost i brzina su me ponijeli i sad valja snositi konzekvence.
- A da o tome prozborimo uz kavicu, predložih ugledavši desetak metara dalje otvorenu gostionicu.
- Aha! Još me želiti i korumpirati.
Imao je ozbiljno lice i vrlo strog pogled. Pa ako sam u početku pomislio da je šala, sad više nisam bio siguran.
Vidjevši moj uplašeni pogled, policajac se nasmijao:
- Jesam li vas, ha?
Fotografirah ga i poslah na ovu adresu.
- Jeste, ali i ja sam vas, rekoh i pokazah mu sliku.
Kad smo se rukovali, otišao sam u gostionicu da sve ovo zapišem, a on vani vreba nekog novog prekršitelja.

Post je objavljen 29.05.2005. u 12:14 sati.