Pregled posta

Prva pomisao, koja mi je na pamet pala pri pogledu na nekad najljepši vrt u zelenilom bogatom predjelu Bačvice, bilo je ime što ga je "narodna vlast" svojedobno bila namijenila središnjoj gradskoj površini jednog sjevernijeg jadranskog gradića: Trg sedam obješenih. S tom razlikom što u vrtu hotela Park nije bilo strašnog povijesnog povoda koji bi bilo koga nadahnuo na spomenuto nespretno "revolucionarno" odavanje počasti nečijoj žrtvi. U nekadašnjem vrtu hotela Park nitko nije doslovno ubijao ljude, ali on je ovakav kakav danas jest doista stratište na kojem su stradali nekad najraskošniji gradski oleandri i druge biljke što su tvorile pravu ambijentalnu oazu sredozemne ljudskosti. Umjesto njih sada oku pogled puca na zastrašujuću popločanu golotinju s apsurdnom fontanom tipičnom za hrvatske devedesete.

Jedino što je iz nekad bujnog biljnog svijeta ostavljeno frontalnom pogledu na fasadu hotela pet je golemih palmi kojima je svrha sada postala tek puko simbolička: niti će one u ljetnim žegama ikome pružiti hlad niti će ovako gole i same moći stvoriti poveznicu između sredozemnog okoliša i za lokalitet tipičnog građevinskog materijala (kamena) od kojega je izgrađena inače arhitektonski posve neimpresivna hotelska zgrada.

Ono što je uspjelo palmama (preživjeti!), nije međutim uspjelo oleandrima koji su nekad razdvajali prostor vrta od kolnika ulice što pod njim prolazi. Svi su nemilosrdno posječeni, a na njihovu mjestu danas je tek nekoliko kržljavih mladica stabala, koje rastu sapete u kalupe valjda da bi svojim budućim oblikom odgovarale arhitektovim snoviđenjima i da bi demonstrirano nasilje nad prirodom bilo dosljedno u svakom detalju.

No, Ivaniševićeva "vizija" nije opasna samo po biljke nego i po ljude. Na mjestu na kojem su oleandri platili glavom u budućnosti se mogu očekivati ljudske žrtve. Da bi - opet nasilje! - goste i gošće hotela natjerao da u njega ulaze na posve nelogičnom mjestu, Ivanišević je ulici koja pred vrtom prolazi oduzeo od dva do petnaest metara kolnika, i to u zavoju od devedeset stupnjeva! Svatko tko pred hotelom provede dovoljno vremena može posvjedočiti vrlo "uskim" mimoilaženjima automobila koji dolaze iz suprotnih smjerova. Ne treba biti školovani planer prometa (postoje li takvi u splitskim gradskim službama?) da bi se zaključilo da je samo pitanje vremena kad se neki od ovih automobila neće uspjeti za dlaku mimoići.

Ivanišević je na mjestu temeljito sasječenog bočnog prilaza odlučio postaviti strukturu tek posredno nadahnutu McDonald'sovim lukovima. Kako je ovdje ipak riječ o "finom hotelu", Ivaniševića je inačica svečanog ulaza izrađena od hi-tech nehrđajućeg čelika, pri čemu genius loci dočarava isprana boja kolona, koja svojim izblijedjelim ("žmarivenim") nijansama vjerojatno simulira povijesnim nanosima iskrzanu pompejanski crvenu boju južnjačkih krajolika.

Mirko Petrić, Zarez-broj 47