Kad sam tužan kao sad želio bih da sam glazbenik i da pjevam najtužniju pjesmu svirajuć najtužniju melodiju na instrumentu vilinskog zvuka - uživajuć dalek u tuzi ljudi što me slušaju u tišini...a kasnije, sâm, punio bih si dušu opijenošću tih ljudi, zaboravljajuć ih odmah omamljen osjećajima što pulsiraju u ritmu zvuka magije.
Kad sam tužan kao sad želio bih da mogu pretvarati vodu u vino i tad dijeliti ćar ljudima - uživajuć sjetan u njihovoj sreći...a kasnije, sâm, punio bih si srce zahvalnošću tih ljudi zaboravljajuć ih odmah opijen slatkom crvenom magijom što nastaje pa nestaje u zlatnom peharu.
Kad sam tužan kao sad želio bih da pokretom svojih ruku dajem svim ljudima ljubav...ali ljubav koju bi oni morali širiti dalje uživajuć sretni u sreći svijeta...a kasnije, kad bih ostao sam, došla bi ona, zaražena klicom moje ljubavi i odnijela mi tugu...
****
Kad sam tužan kao sad želio bih da mi pisanje može pomoći...jer...i dalje sam tužan...upravo sad.
Post je objavljen 24.05.2005. u 13:17 sati.