Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/aboutagirl

Marketing

Put ka sreći...

opis slike

























Lutaš cestom života… Nekad s ciljem, nekad bez… I uvijek se nađe nešto na putu. Nema onog nečeg da ti stvara čisti i mirisni prolaz bez zapreka…

Nema pravog puta bez zapreka.

Lutaš ulicama… nekad su ti strane, nekad već poznate.

I zapreke… Sve je u redu… mora ih biti…

Netko ih prevlada. Netko isplovi prije nego se utopi. Netko uspije ustati nakon što padne. Nekome ostane živ nakon skore smrti. Netko zalijepi putokaz nakon što se raspadne.

Ali pitaš se zašto tvoje zapreke uvijek moraju biti one koje ruše, koje ti ne daju dalje, koje te tjeraju da odustaneš, koje te odgurnu unatrag čak i od početka…

Zašto ih ne možeš prijeći…nikad.

Imaš osjećaj da sve su takve… Bar što se tiče onih putova koji vode k onom što tražiš i želiš iz dubine duše…

Svijetlost u tvom obliku.

I znaš da je to ono što bi te moglo učiniti sretnom osobom. Stvari koje bi se izrečene činile sitnicama, ali su zapravo ono što sve nas ispunjava i može nam učiniti dan drukčijim. Makar samo na trenutak. Samo jedan iskren osmjeh iz srca i osjećaj je drugačiji.

A toliko je toga moglo biti drugačije… samo da je koja stvar bila drugačija… samo da se nešto nije ili je spriječilo na putu.

Ne znam… Ali vjerujem u to da nas put oblikuje…

Da… učimo se putem. Čini nas jačim. Što je okrutniji, to nas više iskušava. I to nam više dokazuje da smo jaki baš u onom trenutku kada mislimo da smo najslabiji.

Ali… nekad ti sve to dopizdi… Vrištiš zašto ne možeš doći do toga… Zaštooooooooo.

Eh, da… I da ti netko kaže zašto, tražila bi neki drugi odgovor…

A znaš, može biti puno gore. Moglo je biti da nisi ni našla put. Uvijek, ali baš uvijek je moglo biti gore.

Ali ti to sve znaš. Dobro znaš koliko ideš u dubinu svojih misli i koliko ih granaš. Dobro znaš da budeš svakoj crnoj točki našla bijelu, i obrnuto. Svjesna si da te tvoja analiza analize ubija koliko i ispunjava.

I nekad krećeš. Nekad ne. Nekad ti je žao. Nekad nije.

Ali nikako da uhvatiš onu nit. Bježi. Strmoglavi se padinama, utaplja se u oceanu, leti izvan nebeskog dosega. I nestaje.

A kada ti dođe pred oči ne možeš ju prepoznati.

I opet klečiš na podu. Pitaš se zašto. A pritom zapravo ne želiš znati razlog. Ne želiš da se sve događa s razlogom. Ne želiš slijediti logiku. Ne želiš biti to što jesi. Ne želiš koračati slomljenim putem. Ne želiš željeti.




Goran Bare I Plaćenici - Put ka sreći

Gdje je nestao čovjek
Gdje se skrivao
Iz vagona godina
Na tračnice ispao
Gleda gdje su znakovi
Kojim putem krenuti
Može li tko reći
Gdje je put ka sreći

Samo živi samo budi
Svi odgovori doći će sami
Samo stoj na svjetlu
I doći će kraj tami

Kakva je to istina
Kad s druge strane je laž
Izvrnute vrijednosti
Strah, samo strah
Neostvareni snovi
Radiš ono što ne voliš
Ali mogu ti reći
Gdje je put ka sreći

Samo živi samo budi
Svi odgovori doći će sami
Samo stoj na svjetlu
I doći će kraj tami

Kako dugo će postojati
Kako dugo će nestajati
Želje, potrebe, osjećaji
Koji koče i pokreću
Tebe, mene sve to vrijeme
Srca tvrda k'o kamenje
Da mogu ti reći
Pokazat put ka sreći

Samo živi samo budi
Svi odgovori doći će sami
Samo stoj na svjetlu
I doći će kraj tami


Post je objavljen 22.05.2005. u 21:11 sati.