Bruce Springsteen “DEVILS & DUST”
(Columbia)
“Only the lonely
Know the way I feel tonight
Only the lonely
Know this feeling ain’t right”
ROY ORBISON
Kada je imao 22 godine usetao je u izdavacku kucu . U ruci je imao samo akusticnu gitaru . Gitara je imala 12 zica i ono sto je on odsvirao toga dana za uozbiljene administrativne predstavnike ove izdavacke kuce donjet ce mu epitet novog Bob Dylan-a.
Njegovo ime je Bruce Springsteen i sada je u svojim kasnim 50-tim.
Razlika s onim vremenom kada su mu zalijepili etiketu novoga Dylan-a je ocigledna.
Danas ,kada Bob Dylan izadje sa studijskim dugosvirajucim projektom mnogima
iz svijeta muzicke kritike padne na pamet da isti porede sa necim sto je uradio Bruce Springsteen. Dakle , student je definitivno, ako ne prestigao a ono dostigao ucitelja.
Najnovije muzicko ostvarenje ponosnog pjesnika i vagabunde iz Freehold Borough u New Jersey, zove se Devils and Dust.
Dokaz je to ,barem u mojoj biljeznici, da je Bruce Springsteen trenutno najkvalitetniji luconosa necega sto bi se moglo nazvati klasicnim americkim zvukom.
Bruce ovim albumom nastavlja tradiciju objavljivanja akusticarskih albuma i svaki od ovih albuma mogao bi se tretirati kao knjiga izmedju cijih korica je smjesteno dosta zivotnih prica o obicnim smrtnicima koji su tu oko nas ali mi ih ili ne vidimo ili ne zelimo da prihvatimo realnost njihovog bola,osmjeha,ceznje,straha.
Kao sto rekoh ,uradio je to Bruce i prije na “Nebraska” u 80tim(album koji sam po prvi puta slusao na mome Toska gramofonu dok je Elvis J Kurtovic ispijajuci drugu litru Sarenca samo ponavljao:”Uh , mocan je ovo album) ,na “The Ghost of Tom Joad” u 90-tim i sada to ponovo cini na “Devils & Dust”.
Interesantno je da je Bruce Springsteen vecinu pjesama sa “Devils & Dust” zavrsio jos 1997 ali, prica kaze, da ih je gurnuo u svoju vrecu kreativnosti zbog tadasnjih priprema oko ujedinjena E Street Band-a sto je uostalom i rezultiralo fantasticnim albumom The Rising iz 2002.
Dakle, pjesme su skoro nakon 8 godina nasle svoje mjesto na ovom neuobicajenom cd-u koji je zapravo kombinacija zvucnog i video zapisa,tako da ce mnogi od vas s DVD player imati to zadovoljstvo da odgledaju i video zapis koji Springsteen-a stavlja u stolicu kako pjesnika tako i pripovjedaca.
Ovo je definitivno spiritualan album ali ne u onom primitivnom smislu gdje je MOJ BOG SAMO PRAVI BOG A TVOJ BOG JE NITKO I NISTA.
Springsteen-ova spiritualnost nema nikakve veze s tom supljom pricom “white trash” Amerike.
Album “Devils & Dust” otvara istoimena pjesma u kojoj Bruce pjeva:
“We’ve got God on our side
We’re just trying to survive
What if what you do to survive
Kills the things you love
Fear’s a powerful thing
It’ll turn your heart black you can trust
It’ll take your God filled soul
Fill it with devils and dust”
Ovim rijecima se Springsteen obraca svima onima ciji su zivoti religiozno i spiritualno oubliceni u beskrajnu igru straha, vjere i ispravnosti.
Ova pjesma je nastala u vrijeme kada je Amerika usla sa obje noge u iracki rat.
Bruce Springsteen niti jednog trenutka nije krio svoje anti-ratne osjecaje glede ovoga poteza Nukilarnog Klempe Iz Bijele Kuce.
Politicka Amerika je na zadnjim izborima , na zalost, pokazala da kada igras na kartu straha i religije ,samo je spiritualnost ta koja gubi. Neiskrenost je bijedan izgovor za strah i dvolicnost i nesto takvoga zasigurno nema mjesta u Springsteen-ovoj viziji Amerike. Amerike kakva bi trebala da bude. Otvorena i neuplasena.
Bruce je jos kao djecarac bio veliki sanjar. Kao devetogodisnjak je dobivao klempe po usima od svojih vrsnjaka koji su fizicki (ali ne i intelektualno) mnogo razvijeniji od neuuranjenog djecarca Springsteen-a. Tada je i po prvi puta vidjeo na tv ekranu Elvisa i odmah je pozelio da bude neko kao Elvis.
Kako je vrijeme odmicalo te kako je djecarac Bruce postajao ,mladic i naposlijetku odrasli covjek ,izgubio je zelju da ostvari taj san da bude kao Elvis. Mnogo godina kasnije kada su ga novinari upitali zasto je promjenio svoj san da postane Elvis, Sprinsgteen je samo odgovorio pitanjem:
“Kako je moguce da je neko ko je imao toliko toga u svome zivotu zavrsio na tako los nacin? , a onda ne cekajuci odgovor od novinarskog kora nastavio:”Snovi ne znace nista ukoliko nisi dovoljno jak da se boris za njih, da ih napravis stvarnoscu.”
“Da bi to uradio potrebno je da sebe u potpunosti kontoliras”, zavrsio je Springsteen svoju pricu o snovima.
Ovo je upravo muzicki album u kome se mogu naci razglednice iz srca Amerike. Svaku od tih razglednica Springsteen potpisuje u maniri covjeka koji jos uvijek sanja i koji je u stanju da svoje snove pretvori u javu.
Springsteen niti jednog trenutka ne biva politicki korektan, ali u isto vrijeme znalacki koristi samokontroliranu ljutnju (u pjesmi “Long Time Comin’”po prvi puta na jednom od svojih albuma koristi rijec “fuck”)i na vrlo suptilan nacin “zavlaci” ga onom krezubom dijelu Amerike u kome jos uvijek postoje ljudi koji vjeruju da ce njihova bolesna dusa biti izljecena ukoliko ih prvog kisnog dana u prvom tijednu, treceg mjeseca ugrize zmija otrovnica.
“Reno” je zasigurno najprovokativnija pjesma sa “Devils & Dust”.
Pjesma govori o covjeku koji odlucuje da posjeti prostitutku te da s njom ima analni sex. Bit ce interesantno za vidjeti na kakv ce odjek ova pjesma naici medju ziteljima recimo “Biblijski korektnih” Alabame, Texasa i slicnih “crvenih drzava” u USA.
Springsteen je bio i ostao neka vrsta glacala koje izglaca do perfekcije americku zastavu . On uobicajeno to cini iz sredine i ide ka rubovima. Americki “Southwest”je uvijek zauzimao znacajno mjesto u poetici koju nam nudi Springsteen.
Obicne zivotne price obicnih smrtnika su jako interesantne price za Springsteena…To je ono gdje je on najjaci…
Zato ne bi trebalo cuditi ako vam se ucini da na “Devils & Dust” duh vec odavno upokojenog Woody Guthrie pomaze Bruce-ovim glasnicama da otpjevaju stih istine o zivotu Amerike koja je daleko od LA,New York City, Bostona.
Ono u cemu je Woody bio itekako dobar je to da je znao da poput kakvog kemicara
izmjesa osobne i politicke teme koje zivot znace. Springsteen u pjesmi “Matamoros Banks “ cini upravo to. Pjesma je zapravo molitva za ileganog emigranta kome nije poslo za rukom da predje preko Rio Grande.
Cijeli album je za Springsteena neka vrsta intimnog vozila koje ce ga po potrebi prebaciti od jedne do druge pjesme. No, niti jednog trenutka nemojte pomisliti da je ovo tematski album, te da su pjesme na istome s razlogom stvaljene u slijed :
prva , druga, treca,itd. Nema tu apsolutno nikakve povezanosti medju pjesmama .
Nema je niti je za ovaj album treba biti. Suvisno bi to bilo jer svaka od ovih pjesama
( a ima ih 12) ima svoja vrata za tematiku prostora za koja nam Bruce posve nesebicno daje kljuceve, tako da sa slusanjem svake od ovih pjesama mi mozemo da odkljucamo i zakljucamo ta vrata .
Dakle pred vama nema nikakve dileme . Ovo je album koji zasluzuje da bude kupljen. Ne piratski presnimljen nego upravo kao sto sam i rekao,trebate potrositi novce da bi doista uzivali u ovom DualDisc koji ce vam ponuditi kako audio tako i video nezaboravno putovanje po Americi koju necete naci u Disneyland-u.
Kada odete na Jadran nstojte da pod zvjezdanim nebom ispijete nekoliko litara crvenog vina dok vam sa CD playera bude svirao “Devils & Dust”.
Nema razloga da vas bude strah da sanjate jer stvarnost je posve dovoljno strasna da ponekad san ostaje jedini izlaz.
Buducnost pripada onima koji vjeruju u svoje snove. Na zdravlje Bruce!
Zoran Misetic
Pittsburgh, 5/1/2005(Pet zvjezdica) Album Tijedna i zasigurno ce se naci u konkurenciji albuma godine.
Post je objavljen 22.05.2005. u 14:47 sati.