evo me opet... i opet sam dobro raspoložena...i opet je lito...
dobro je počelo...štoviše, odlično...
nije ovaj grad tolika katastrofa... otvorila nam se Hacijenda u obližnjim Vodicama. Šta ne znači puno kad nemate para za upad. Ali, nije bed. Važan je duh. Važno je u 2 ure po noći otići u grad u kojem nema žive duše, pa onda ipak naći dvi takve i žicati ih prijevoz.
I onda doći na mjesto događaja s petnaest kuna u desnom džepu i užicat još 50... i onda ući i plesati naredne dvi ure.
Važno je, al po život, i ustopati nekog normalnog za siguran povratak kući. Preporučamo Mercedes iz 1764. godine. Em ćete biti sigurni da ste najsporiji na magistrali, em ćete imati prekrasan prizor Šibenika kako se budi ispred sebe.
A novci će doći s (radnim) vrimenon. Uostalom, samo šminkerima koji nemaju pojma su novci važni za dobru zabavu.
Nama ne triba više od prozora Muzeja i 2 kutije cigareta. I diktafona. *o, molin te, proradiiiiiii u skoroj budućnosti*
A ako imamo sriće, uletit će Rus koji ne govori ništa nego ruski. A ako nemamo, ročni vojnik iz purgerije.
Jebiga, protiv toga se ne može.
Nov@ tv bi nas tribala opako početi plaćati. Jebemu, u našem smo im kraju najbolja reklama u vrućim popodnevima, s onim prstićima dignutima u zrak. *ako vidite tri - četri prekrasne cure uz magistralu u Vodicama ili Brodarici, stanite im. Nemaju jadne para za bus.*
I eto. Napokon je vruće.
Ovo je jedan od mojih zadnjih postova prije ljetne stanke.
Al imat ću jedno grand finale prije posljednjeg pozdrava.
Idem jest................................................................................................................
Post je objavljen 29.06.2004. u 12:39 sati.