To ne bi bio problem da on nije bio u obicnoj majici, dok sam ja bila obucena za u grad, u jakni, i cekala prijateljice da krenemo. Kad je doslo vrijeme da krenemo ja sam ga poljubila. Nas prvi poljubac...
Uopce nije kao u filmovima, onako dugacak, strasan, kao kad se dvije zaljubljene osobe nakon dugo vremena ponovo srecu.
Bio je bas suprotno, kratak i ukocen, poljubac dviju osoba koje se toliko vole da se boje jedno drugoga. Taj bjedni, skrti poljubac nam je znacio sve. I ja sam morala ici...
To mi je bila mana. Kazu da sve sto je dobro se isplati cekati, ja to nikad nisam znala.
Taj mjesec je slomio ruku, kasnije se salio da za svako dobro neko zlo.
Ta mu godina nije bila bas najbolja. No, doci cemo do toga.
A onda tocno na valentinovo usljedila je jos jedna rođendanska zabava.
Kao sto sam rekla strpljenje mi nije bila vrlina. Jos sam kasnila na zabavu. Kad sam dosla on je sjedio i pricao sa nekim ljudima.
Post je objavljen 17.05.2005. u 19:43 sati.