covjek je (")najsnaznije(") bice na zemlji...zato sto ima glavu,i mogucnost razmisljanja,obrade informacija...problemi nastaju kada emocije dodju u igru...kao da zavladaju tvojim umom,tobom, i postanes njihovom figuricom u igri zivota...izgubis kontrolu nad sobom...totalno ludo...e, zasto sve ovo govorim...ima jedan savrseni decko,totalno savrseni...vdjela sam ga prvi put negdje u devetom mjesecu...i od tada ga stalno vidjam...(pijemo kavu na istom mjestu)... ali jos se nismo upoznali...kad ga vidim totalno poblentavim, zacrvenim se ko paprika...uhvati me nekakav smjeh..a tijelo mi se paralizira....ma totalna koma...bojim mu se prici... jer mislim da nemam sanse kod njega...ali znam da je u njemu objedinjeno sve sto sam ikad sanjala,o decku...i to me izludjuje...neznam sta cu napravit...kad nam se pogledi sretnu....ajme..ta sekunda mi se cini kao vjecnost...te njegove predivne i tople smedje oci, a tek osmijeh...savrsebstvo...ne mogu vjerovat da nesto takvo postoji...
Post je objavljen 17.05.2005. u 08:13 sati.