Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/davor67

Marketing

1. MAJ - OBAVEZNO ČITAJ

Ovo nije SAPUNICA (to ja tako zovem ove Čelavi se vuku za kosu 2 [čitaj dvaaaa]). Prema najavi sada ću vam ispLicat pLicu o našem PRVOM MAJU. Ovako probudih se ja tricetog travnja prošlog mjeseca, četvrtog u ovoj godini zamislite u 10 sati točno. Pogledam na sat ono točno 10:00:00. i tako ja ljenčario cijeli dan, pratio WWW.HATTRICK.COM do zadnjih trenutaka i onda se počo spremat. Dobijo dojavu da kupim nešto za jest i kupim ja tako nutellu (eneeeergija za svaaaki daan! Jel?) i odem ja po dogovoru do INE di će me pokupit BRAJKOV brat koji je već prije pokupio KRUŠKU i GORUPA pa smo naišli po ROBIJA i njegovu aparaturu (LAPTOP - gericom blockbuster ... 2.4 + AMD, radeon 9600, 768 RAMA, 40 GB hdd, toshiba ko ludo, dvd pržilica i tri pornića na njemu, i zvučnike 2x 120W i jedan 250W) I ošli mi tako na vikendicu koja je bliže kunjevcima (jel?) nego gradu. Svega je bilo. I piva je bilo... Raskomotišsmo se mi i sjeli za stol… E da čovječe zaboravih reć da je bilo pola 5 sati (16:30). Vikendica je stvarno ono SVAKA ČAST. Za svaku pohvalu. Ima komaraca al dobro, jebeš njih. Sjeli mi van i vidimo nakon 3 minute sjetili smo se da nema drvam i tako mi ošli nacjepat drva. Točnije gorup. A ovako se to radi.

Onda smo upalli vatru i dreždali okolo nje ovako sve to bilo

I kad smo se podosta nadimili (mislim dima od vatre da sad neb bilo nesporazuma) ošli smo jest unutra. Izdvajamo ovo sa našeg menija:

Onda smo opet ošli kod vatre na koju smo bacili jedno deblo onako dugačko metar široko 20 centi i nek gorucka i uzdržavali smo ih jednim vrlo kvalitetnim farfemom. U međuvremenu je na playlistu došla MOJA HERCEGOVINA i GORUP se popeo na zidić i pjevo i nakon toga se strmoglavio niz zidić iza kojeg je našo… ARŠOOOOV!!!

Onda smo nazvali MATEU P. i pjevali joj KUMBA YAAA my looord, KUMBA YAAA, kumba yaaa my looord, kumba yaaa, kumba yaaa my looord, kumba yaaa, ooooo loooord kumba yaaaaa! I tako… tulimo mi tako i odjednom nam prne uglavu ajmo spavat. Bilo je oko (pa slagat ću vam) pol 12, 12. ošli mi na kat na kojem smo se morali izut. Gore 2 sobe i u svakoj po TV. JA i KRUŠKA u jednu sobu, a BRAJKO, GORUP i ROBI u drugu. Evo ovako

Nećemo reć šta smo gledali (da raščistimo odma: nije bilo videa, DVDa ni kompljutera). Nakon sat vremena vrzmanja začuh jean strašan zvuk. Naime, radilo se o KRUŠKINU stomaku. Bio je gladan. I ko šta kako zašto? Ajmo mi jest! Biješe to nutella u ove kasne sate. Bilo je točno 1:00:43 kad sam stavio prvi zalogaj u ufta. Biješe to lijepo. I uz nutellu bilo dosadno i šta ćemo šta ćemo? Ajmo crvenog keca s bavariom (pošto ja nisam neki alkoholičar, pijem vopi samo da mi se vene i arterije očiste od masnoće koja se nataložila jeđenjem kobasice i tih suhomesnatih proizvoda). 2 put je KRUŠKA «potego» a jednoć ja. I nakon petnajstak minuta odletili mi gore napravili frku kod ovih levata u drugoj sobi (oni su zbilja spavali, a mi nimalo). I tamo vamo prošlo još 15 min. I spustili se mi dole, obuli se i AJMO VAAAN!!! Ošli smo pecat na BOSUT. Ima neka ogradica kao i kad smo pogledali preko nje (ja i ROBI bili sami tamo, a mrakulja lampa se tek počela palit) ostali smo bez riječi. Prizor za popizdit! Onako voda isparava i ide prema sredini rijeke a ne vidiš drugu stranu obale jerbo još je mrak bio. Nakon podosta nećkanja zabacili smo svak svoju pecaljku

i ništa nije ni prismrdilo mamcu (gorupe kako ide ona: … a komarci grizu… la la la la…šarana mome mamcu blizu LOL). I onda smo ošli nakon 45 min neuspjeha do vatre koja je kao počela sama od sebe gorit i malo se tako grijali i ponovo ošli spavat bezuspješno (ovaj put ROBI, GORUP i JA). U međuvremenu su navratili BRAJKOV buraz DAVOR (kako dobro ime ima) i njegovo društvo - razbili su jednu lijepu čašu (jetzt lacht mein Freund GORUP). I kad su oni ošli mi smo se vratili dole. Bilo je oko 3 sata. Šta ćemo sad? Malo smo nešto pjevali i nekom došlo napamet: AJMO BOĆAT!!! Zamislite to: pola 4 i mi idemo BOĆAT. Naravno u tom jako pametnom sportu u kojeg se treba uložit puno vremena, rada i znoja ja sam bio najbolji. Svaka mi čast. (Imam i videozapis koji će uskoro biti dostupan na sekciji downloads.) i tako smo pola sata boćali a zimaaaaaa… ja bio u trenerci i majici kratkih rukava i smrzo sam se poput kapljice rose na nedjeljnom mrazu (koji mi je?) onda smo imali jedan maraton čekanja pred vatrom na koju smo bacili pun klinac praznih kartona BAVARIJE i to je onda vako izgledalo

To je bio najdosadniji dio dana. Tako smo čekali negdi do 5 i ošli pecat. Opet ništa. Tek okolo šest su došli prvi ljudi. Zamislite: LJUDIII!!! Bili su to BRAJKOVA tetrična MIHAELA (aka LELA) i njezina prijateljica TENA (jel?)

one motorima po onoj zimi ajooooj. Još su noć prije toga slavile LELIN rođendan. Malo popričali s njima i vratili se na pecanje. PRVI ULOV.

DRUGI ULOV: Manjić j**o slik svoju. Neslavno je završio. Proguto je seljak udicu i morali smo zvati stručnjaka pri seciranju riba i manjih vodozemaca: dr. vet. dipl. oec. GORUP. (uskoro videozapis). Udicu našli nismo. Jebemu škljocu. U međuvremenu su došli i TEA, njen dječko GORAN, IVONA, MATEA i legenda ŠIBALIĆ. I taman kad je GORUP seciro manjića GORAN je objedovo. Hehehe. Kako gnjusno. Onda smo svi dečki kao pokošeni ošli spavat u istu sobu nas: 5 (BRAJKO, ROBI, GORUP, GORAN i JA), KRUŠKA je pametno zalego na kauč u kuhinji.

Ja nisam zaspo normalno, a ostali jesu. Onda sam sam dreždo u kuhinji sa KRUŠKOM koji je spavo i LELOM i TENOM koje nisu ništa radile (bez uvrede, ne sjećam se). Onda je došla i ANA sa informacijom da KRUH dolazi tek u 10 a tada je bilo oko 8 a mi gladni ko vukovi. Čak smo napravili apsurdan MIX: nutella i slani štapiću (dobra kombinacija [ah kako li sam samo dobru stvar dono {da nekog komarac ugrize u po čela i da namažeš s nutellom prošlo bi i imo bi fin ten}]). Polako su se počeli budit svi. onda je dugo bilo dosadno (meni bar) pecanje, loptanje, ljuljanje (na ljuljaljci J) i tako dođe KRUH (aka ANDREA). Izmoreni psihički i fizički upalili smo ljepu vatricu i kolega ŠIBALIĆ je počo rošitljat. Jest on to sve LIJEpo napravio al su uzeli njeku prljavu rešetku pa se sve poljepilo po mesu (ćevapima) pa smo morali zvat gospodina GOLUBA ispeko on nama sve ćevape i meso i mi ručali. Alaaa… neko je tako super začinio ona pileća prsa ili šta je ono bilo (NEK MI SE JAVI TAJ KO JE TO RADIO I NEK KAŽE KAKO JE TO NAPRAVIO J). Došla je i druga LELINA frendica INES i poslije ručka su svi igrali kartašku igru remi i nakon nekog vremena smo KRUŠKA, GORUP i JA ošli kući sa BRAJKOVIM burazom DAVOROM i tatom ZDRAVKOM. Kući sam došo točno onda kad sam i krenuo prethodni dan od nje. Znači nisam spavo od 10h 30. travnja do. 5h 1. svibnja. You do the math.

HTIO BI SE ZAHVALITI ROBI BIROu NA ULOŽENOM TRUDU ZA SLIKE KOJE SU POSTAVLJENE SA STRANE. ZBILJAM SI LEGENDA!

PEACE OUT!!

(SLIKE ĆE MALO KASNITI, ALI GLAVNINU SLIKA MOŽETE VIDIT SA STRANE)

Post je objavljen 10.05.2005. u 22:16 sati.