Od dvije tisuće misli od jutros, a koje sam htio staviti, eliminirao sam baš svaku. Sve su izraz zbunjenosti, nesnalaženja, neostatka tla pod nogama. Sve su pogrešne.
Od jučer sam se vratio (vraćen sam?) u način rada koji sam bio odlučio trajno napustiti - moje misli i izjave ponovno ne prepoznajem kao ono "pravo", nego kao nešto drugo, nešto što prijeti biti "jače od mene". Ne želim ostati u tom stanju. Žuri mi se van.
Srećom, znao sam da će do ovoga doći i čekat ću da prođe. U međuvremenu, potrebno mi je izražavanje misli i planova kako bi raspoznao o čemu je riječ. I više zaposlenosti i manje mozganja. Više zajebancije i manje briga. I treba brige odjebati. Ne pomažu ničemu.
Piše li se "ničemu" ovako? :-)
Post je objavljen 10.05.2005. u 07:19 sati.