Nakon toliko i onoliko dana, sati , provedenih u tmini, na pragu zalazecheg sunca,
pojavilo se, sasvim nenadano,
olaksanje--kao sto bi moja baba rekla-pao mi je kamen sa srca :)
...pojavio se On..
On, alias sadaßnji trenutak...
Bivanje, i realiziranje onoga ßto jeste,
nagnalo me da preispitam svoje poimanje Biti, i trenutka..
Kao malo dijete, nevina, bila sam.!!
Da, BILA SAM!!
Ovdje..
igrala se s chaßom vina, ispijala tu ljubichastu tekuchinu, sa zanimanjem promatrala ljubichaste tragove na ivicama te iste,
zaigrala se mirisom, opijena
osjecajima spoznaje,
da jedino ßto sam ikada zeljela,
sto formirati sam htijela
jeste
jedna
jedina
kreacija
vlastitoga
uma
ispunjena
ljudima
u
sobi
za koje ne marima viße
jeli simpatuzuju ili ne;
ispunjena jedinstvenim ßarmom-----
i kada mogu
sa radoßcu sjeteta,
promatrati svijet..
chista,
vesela
JER UISTINU NIKADA NIJE KAO SAD..
i sve ono sto zeljela sam i sve ono sto sanjala sam,
samo je izdefinirana slika..
ili preslika onoga sto jucer sam sanjala...
I nikada nije bilo, kao sada..
nikada njegov pogled
--nije davao toliko sarma,
poimanja svijeta,
kao danas..
kao sad..
sada je jedino gdje odlucila sam ostati...
nadajuci se u tvojem pogledu,
ostati..
zabiljezena ...
danas je samo kreacija onoga sto sanjala sam juce...
sutra ce biti samo o0no sto sanjah danas...samo ono za cime mi dußa cezne...
kako volim da plivam oceanima tvojeg pogleda,
znajuci u tome trenutku da samo jedina sam..
zelja je samo danaßnji san...
sutraßnja stvarnost...
isplivala sam iz kuteva,
gdje skrivala sam se kao dijete,
ispunjena sramom,
tugom...
Kao kazna bila je za mene,
ne vjerovati u tvoju ljubav..
zavrsavam ove stranice,
melodijom u srcu, noßena sam..
nikada OVAJ trenutak ponoviti se nece..
I u njemu vjecno ;
biti
bih htijela :)
Neka nose me,
vjetrom,
tvoje misli snene..
Neka caruju carstvom ,
rijecju neizjaßnjene..
Samo,
hrabra ,
bih
da budem..
htijela..
Oceanom dubine tvoje..
ploviti...
kada bih smijela---
.......
samo
LJUBLJAM..
opijena straßcu..
sto li sam li sve htijela??
ispunila sam srce,
ljubavlju zene..
Sada polako cu da praßtam..
i sneno...maßtam..
da oduvijek
samo ti si tu za mene...
a kada san postane java,
kada veo padne sa ociju..
tada u bljeßtavilu cu pjevati samo tebi,
onome koji ce da izbavi me
iz tamnice sopstvenih zelja..
Noßena vjetrom,
poßtivam te..
Post je objavljen 05.05.2005. u 23:14 sati.