Marketing
Vrijeme je da se primim posla
Vrijeme je da se primim posla i konačno oformim ovaj blog po onome što sam napisao u opisu. Što se glume tiče dobili ste nekakve naznake o mojoj aktivnosti u tom smijeru. Danas ću govoriti nešto o religiji. U što vjeruješ? -Često je pitanje koje mi postavljaju moji prijatelji. Na to pitanje je dosta teško dati odgovor. Ljudi se često nađu u iskušavanju svoje vjere. Ne govorim samo o vjeri u Boga, već o vjeri kao takvoj. Jučer se dogodila jedna saobraćajna nesreća i izgubljen je jedan mladi ljudski život. Pitao sam najbliže mu prijatelje što se dogodilo i zašto su u depresiji. Dobio sam nekoliko vrlo šarenih odgovora. Jedan je od njih bio (kad sam ja rekao da je on sada na puno boljem mjestu): “Nema pakla ni raja. On sada trune! Duša ne postoji, on trune u zemlji.” Bio sam šokiran. No, kada sam malo razmislio, shvatio sam što je ta osoba htjela zapravo reći. Činjenica da je on mrtav potresla je duh te osobe (s kojom sam ja razgovarao), ona je izgubljena između onoga što čuje svaki dan na vjeronauku (i, ruku na srce, nije baš uvjerljivo što čuje) i svojih osjećaja. Tu sam se dotaknuo područja koji je mnogo kompleksniji, a to je kršćanstvo, odnosno, da budem precizniji- katolicizam. Današnja katolička vjera mladima ne pruža duhovno utočište kada je o smrti riječ. Mladi naraštaji na to reagiraju vrlo odbojno i vide da su od Crkve ostale samo prazne riječi koje nikome ne koriste. To nije razlog da se potpuno odustane od vjere. Uostalom prava je vjera ono što ti osjećaš. Nijedan čovjek nije prazan. U svakom čovjeku “čuči” jedan mali “Bog” i pomaže tijelu da lakše prebrodi probleme na koje nailazi. Zato vjerujte u sebe. Ne u materiju, ne u tijelo koje vidite, već u ono što osjećate. Ponekad kada “srce vuče na jednu, a pamet na drugu stranu, nije uvijek pamet na pravoj strani. Razmislite o tome i sami pronađite u sebi ono nešto.
Ja ne vjerujem u ono što meni svećenik kaže na misi. Ja uopće nemam potrebu ići tamo. Ja vjerujem u Boga, u jednu svemoguću silu koja je odgovorna za sve što se događa na Zemlji. Smatram da On jako dobro zna što se meni događa i zna da sve što mi se dogodilo ili će mi se dogoditi ima neki razlog. Zemlju treba shvatiti kao poligon za razvijanje duha. Ne previše ozbiljno u materijalnom smijeru, ali niti previše neozbiljno. Bog je ravnoteža. Ne valja biti ni samo duhovno orjentiran, zapostaviti svoje tijelo, svoje najbliže i otići u pustinju i moliti se, jer to je cilj Lucifera. Također ne valja razmišljati samo o materijalnim stvarima, ne brinuti za svoj duhovni razvoj. Jer to je pak cilj Ahrimana.
Post je objavljen 29.04.2005. u 16:44 sati.