Pinocchio mi je ime. Lutam prostranstvima svijeta, zarobljen u svojoj priči.
Ja, naivac, plakati bih htio al' gdje bi drvo suze lilo?
Ja, lažljivac, istinu sam snio al' tko bi mi vjerovati smio?
Koncima sudbine upravljan i sputan na moru života ja samo plutam.
Evo kupujem vrijeme, dogorjet će svijeća ja, lutak sam samo – bez (sjene) pokrića.
P i n o c c h i o ja sam… (Marina Ugrin)