Usnuo sam jednom čudan san.
Bila je u tom snu neka zabava prepuna šarenih likova, ko da sam došao u zemlju OZ.
Kad sam se probudio, dok još nisam ni otvorio oči napipao sam olovku i papir.
U polusnu sam napisao slijedeće:
Bio je tulum.
Najljepša plasačica bila je Šumarevo djelo, napravljena od čiste šizen energije.
Nepisani zakon je da svatko raspolaže sa svojim djelom, dok je po Ustavu zajamčena sloboda svima.
Zato Šumar mora bariti plesačicu skrivečki, jer ona ne pristaje dobrovoljno, ali mora pristati.
Ako je nekome nešto ovdje jasno nek mi javi, jer meni ništa nije jasno :-D