Klik! Sekunda je prošla. Tako mali djelić vremena, a tako važan sadržaj u njemu. Ne uvijek, ali ponekad može imati strahovit utjecaj. Događaji oko nas traže određeno vrijeme da bi trajali. Ponekad prođe i par dana a da se ništa ne bi promijenilo da smo ih preživjeli drugačije. Vrijeme bez utjecaja. Ali uvijek me iznova fascinira ta jedna jedina sekunda koja može ponekad promijeniti i tijek ljudske povijesti. Najčešće je jedna sekunda dovoljna da donesemo (ili ne donesemo) neku odluku koja će imati dalekosežne posljedice. Osobno sam mogao umrijeti već nekoliko puta 'da sam samo'... ili 'samo da nisam'... Imate li takvih sekundi u sjećanju? Saobraćaj je dobar primjer, sekunde su ovdje često presudne. U nekim slučajevima zaista nisu, ali mnoge stvari su se mogle dogoditi drugačije samo da se ono što je prethodilo tome dogodilo sekundu prije ili kasnije. Neke sekunde su strahovito važne. Samo što to ne znamo unaprijed.
Malo ću se poigrati. Jedna je osoba prije dvije godine u jednom djeliću sekunde donijela odluku 'da' umjesto odluke 'ne'. Danas, dvije godine kasnije, zbog tog tananog djelića vremena srušio se Internet, pokrenulo se nekoliko sudskih parnica, neki ljudi su naučili nešto novo, čitava nacija se našla u interakciji... Sve se pokrenulo. Što mislite, ako smo ovime samo zagrebli površinu na nekom višem nivou, koliko je života zbog te jedne odluke otišlo u drugačijem smjeru? Neki su otišli samo privremeno a neki su se promijenili u potpunosti. Možda je netko doživio nesreću na putu u televizijski studio kamo je išao zbog tog događaja, možda je netko izbjegao smrt jer je nekuda krenuo 11 minuta kasnije. To su samo dvije indicije koje u lančanoj reakciji izazivaju nove i nove promjene, nove i nove događaje. Sve je vrlo slično teoriji kaosa po kojoj zamah leptirova krila ovdje izaziva tornado tamo.
Kako to da ja danas ovdje pišem blog. Zato jer sam polovicu života vezan uz kompjuter. Kako je to toga došlo, da kupim kompjuter, da mi to postane nekakva preokupacija. Kako to da nisam liječnik ili prodavač. Prije mnogo godina, kao dječak, na putu prema trgovini, na sekundu sam okrenuo glavu, spotaknuo se, pao i razbio koljeno. Pristupila mi je gospođa s dječakom mojih godina. Pao sam baš ispred njihove kuće. Povela me unutra da bi mi oprala ranu. Kod njenog sina sam prvi put vidio kompjuter. Spectrum ZX! Nakon soka i kolača, malo smo se igrali, postali prijatelji i godinama se kasnije družili. Odigrali smo sve postojeće igrice, razgovarali smo o kompjuterima, poželjeli smo nešto bolje. A ja sam tada nabavio svoj kompjuter! To je zauvijek ostalo u mojoj glavi. Možda bih i bez tog događaja danas bilo isto. A možda i ne bi. Poznajem mnogo ljudi koji ovu kutiju ne razumiju baš ništa. Možda nisu imali priliku upoznati je i zainteresirati se. A ja sam samo okrenuo glavu i previdio glupi rubnik. Da nisam, ne bih pao, ne bih upoznao novog prijatelja i ne bih baš TADA započeo moj interes. Možda bi započeo kasnije, nekim drugim događajem i možda bi sve bilo isto.
Ali... o tome možemo samo razmišljati. Svaka, pa i najmanja naša akcija stvara novi razvoj događaja. Možda bih, da se to nije dogodilo, pao kasnije ispred kuće nekog veterinara, mehaničara, pijaniste, nekoga tko bi mi pružio priliku da upoznam nešto o čemu nisam razmišljao. Kad bismo mogli kroz neki paralelni svemir gledati ostale varijante svog života, sigurno bismo se iznenadili. Na onim mjestima gdje je bila skretnica odabrali smo jedan od dva smjera i više se nismo mogli vratiti. Povukli smo za sobom slijed događaja koji su izvan našeg utjecaja.
Poigrajte se i vi: Početkom dvadesetog stoljeća jedno pile je prelazilo cestu, a 1941. započeo je Drugi Svjetski Rat. Kako su ova dva događaja povezana? Mislite li da vaša priča "drži" pošaljite mi je, rado bih je pročitao.