jebeno, jebeno... trg pun ljudi koji gledaju Thierrija Henrija (ili nekog drugog) na ekranu velikom ko arapski ćilim, a posli koncert Crvene Jabuke.
I....bilo nam je lipo....I, bit je nam još lipše kad budemo dobili Engleze. Opet, na trgu.
Napokon sam počela osjećati lito u zraku. Pun kufer ljudi, a pokoji je i zgodan.
Jedan posebno...
Napokon san se riješila onog osjećaja da je ovaj grad izgubljen slučaj, al taj će me osjećaj držati još tri miseca i 17 dana i jebiga...sve ispočetka.
Sutra je gotovo...JUPIIIIIIIIIIIIIII.........
Uglavnom, tip... tip je... ono... KADA SE SMIJE IMA JAPANSKE OČI...koje neću brzo zaboraviti... jebiga, ima curu...
Iden spavati..............................................................................
Post je objavljen 18.06.2004. u 01:50 sati.