Volite li se smijati? Znate li se smijati? Smijete li se smijati? Hoćete li se smijati?
Jeste li se kad smijali za stolom,u društvu mrzovoljnih i uštogljenih ? Ja da. Rekli su mi neki poslije da nisam bila previše pristojna. Jeste li se kad smijali u prepunom tramvaju dok vas naguravaju sa svih strana? Ja jesam, netko je poslije komentirao – ova nije pri zdravoj pameti. Jeste li se kad smijali u telefonskom razgovoru tako da vam je slušalica ispala iz ruke? Ja da, onaj s druge strane pitao me – jesi dobro? Rekoh mu da sam jako dobro. Jeste li se kad smijali sami, usred noći i kraj otvorenog prozora i probudili nekog pospanog susjeda? Ja jesam. Jednom. Ujutro me pitao da li sam nešto slavila. Pa da, sebe. Od tad, kad god me susjed vidi, smije se.
Smijati se – najprirodnija je,najpristojnija i najnormalnija stvar na ovom svijetu. I da, da – onda sam dobro. Dobro sam kad se smijem, ali ti nisi dobro ako se ne smiješ, a tako je smiješno. Najsmješniji su ljudi koji prigušuju smijeh. Stavljaju ruku na usta, okreću glavu da ih se ne vidi da se smiju. Jeste li kad bolje pogledali nečiju facu u trenutku kad pokušava zaustaviti smijeh? Nema smješnije face na svijetu.
Ponekad vozim sobni bicikl. Kad mi se neće, sjetim se da sam ga skupo platila. Tad se smijem do suza. A jedna minuta smijanja ima isti učinak kao i deset minuta vožnje sobnog bicikla. Ponekad se seksam. Kad mi dođe, a dragi mi kaže da je petsto kilometara dalje, jako mi je smiješno. I smijem se. Kažu da je smijeh zdrav u najmanju ruku kao i seks, ako ne i više.
Zato – smijte se. Najviše samom sebi, jer, vjerujte, nitko vas drugi tako ne može nasmijati.
Post je objavljen 09.04.2005. u 13:21 sati.