voljeo bih biti poput leptira,
slobodno proživjeti jedan jedini dan
bez misli i jauka
suze bi se na vjetru sušile
tek jedan dan u očekivanju bih smrti
slobodno letio travnjacima
u trenu spustio svoja svilenkasta i lagana krila
na opori miris ruže
omirisao život, pronašao ljubav
prihvatio svijet i na kraju dana
stekavši mudrost i vještinu preživljavanja
glavu naslonio na meko tlo
znajući da sam jedan dan neograničen
a već drugi tek sjećanje
prolazno i nevažno, tek sjećanje
bez očaja i uspomena
Post je objavljen 09.04.2005. u 08:11 sati.