Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/adriatic

Marketing

U našem garnizonu jedan je dio (uz ogradu s rupom) bio rezerviran za samohotke 90 i druga vozila koja se popravljalo i servisiralo. Tu smo držali stražu, iako je sve bilo unutar žice, valjda da ne bismo previše spavali. No dečki su ipak spavali - na straži. To je ponekad bilo jako komično jer bi cijela ekipa spavala u istim kolima napunjenim kučinom za čišćenje. Tako bi recimo u ponoć onaj kojemu je istjecala njegov smjena drmnuo spavača do sebe i rekao: Sad počinje tvoja smjena.
Nikad nisam spavao na straži (nemam za to živaca), ali sam često čitao. I tako jednog predvečerja dolazi zamjenik komandanta u obilazak, a ja ga ne zaustavim na vrijeme (po propisu) jer sam čitao. Ipak vidio sam ga prije nego on mene, ali već sam bio u prekršaju. Strogo me je ukorio i poslao u zatvor. Tamo su mi oduzeli opasač i vezice sa cipela. Po tome se zna da si robijaš i kao teško ćeš izvršit samoubojstvo. Pomislio sam da i nije tako loše biti u zatvoru, jer se bar možeš naspavati, ali ne lezi vraže, nakon nepuna četiri sata ja sam lijepo pomilovan i vraćen na stražu. Tako se ipak nisam naspavao.
I naravno nije bilo gotovo: Sutradan je vodnik na MPV-u rekao kako «neki drugovi ne vrše stražarsku dužnost po pravilu sliužbe», a ja ne budi lijen, primjetim kako se nitko od njih ne usuđuje doći tamo noću kada imamo metak u cijevi. Bio je šokiran, ali znao je da govorim čistu istinu.
Inače imali smo jedno zgodnog vodnika koji se se strašno derao, a onda bi sasvim mirno rekao: Nemojte misliti da se ja ljutim. Uopće ne! Ja sam glumac i plaćen sam za ovo što radim. Što bi reko dobri stari Bill: All the world's a stage ...

Služeći JNA postao sam uvjereni antimilitarist i pacifist.


Post je objavljen 30.03.2005. u 15:26 sati.