Danasnji post je samo za najupornije!!
17.09.2001.,ponedjeljak
Već odavno je počeo jedan od onih "neopisivo dosadnih" dana. Šta ćeš, život je onakav kakvim ga činiš, što bi u mojem slušaju jednostavno bilo- dosadan. Eto, već je faktički prošlo tjedan dana od mog povratka i sad sasvim pouzdano mogu tvrditi da sve stoji baš kao što je stajalo i prijemog odlaska. koma! No zar je moguće očekivati da će se u mjesec dana sve promijeniti i da ću se vratiti u svoj savršeni mali svijet? Pa iskreno govoreći-DA! Bar u mojoj glavi koja je puna lijepih i nadasve maštovitih primisli i zamisli. No, nažalost, stvarnost je daleko monotonija i predvidljivija od moje imaginarne sadašnjosti. I tako vrativši se u zbilju, još jednom sam prisiljena sam suočiti se sa a joj,joj, tako bolnom istinom (molim ovo ne shvatiti kao govor nekog patnika već kao onaj ajoj kad skužiš da te netko uštipnuo i probudio iz naprosto savršenog sna!). I tako ja se vratila tu, doma, a stvari se nisu promijenile. Šteta, baš sam počela vjerovati da će me u stanu dočekati pas i mačka i moje ptičice, da ću već imati gomilu prijatelja na faxu koji me naprosto obožavaju, da će roditelji sklopiti neki iznenađujući mirovni ugovor međusobno, šta bi se naravno očitovalo i na odnosima sa mnom, i naposljetku, da ću moći u bilo kojem trenutku utrčati u zagrljaj svog princa. Nažalost, stvari koje sam našla stajale su ovako: ne samo da me nisu dočekali pas i mačka, već čak ni moje obje prijateljice ptičice, jer je Shaquy, naime, za vrijeme moje odsutnosti "misteriozno pronašao put do svoje slobode" (da budem preciznija, vjerojatno smrti), na fax još nisam nogom kročila, a o gomili idolizirajućih obožavatelja neću ni pričati, u kućnim odnosima vrištanje i prigovori su i dalje normalne činjenice, a što se pak tiče princa -čak ni moj najnoviji konj nije tu! I tako, evo mene, još jednom vraćene u stvarnost. Naravno, djelomično, jer podrazumijeva se da svako večer prije spavanja posjetim svoj mali svijet u nadi da ću barem ostati tamo do jutra (naravno, većinom negdje krivo skrenem pri putovanju prema mom malom svijetu pa završim u noćnoj mori). Što još mogu reći? Da, da još upotpuni cjelokupni ugođaj i striček vrijeme je odlučio pridonijeti sa sivim nebom i neprestanom kišom. Pa tko ne bi uživao provodeći vrijeme zarobljen u svom stanu sa knjigom, radiom (naravno tijekom cijelog jutarnjeg programa pustili cu 2 dobre pjesme) i kaloriferom jer je naravno stravično hladno. Da lijep događaj, i to stvaran, mi je upravo posjetio misli. Naime, neki dan sam srela Kreleta. Stvarno mi je uljepšao dan! Taj čovjek fakat ima nevjerojatnu moć da me pri svakom našem susretu nasmije da suza. Da časkala sam i sa svojim "bivšim najboljim prijateljem", a i srela sam i Mr G.-a koji je, hmmm, ja bar mislim reko "bok" (al ne mogu sa pouzdanošću potvrditi tu informaciju jer je možda riječ o misinformaciji il tako nečem). Tolko za sad od mene!
Eto, ovo je bilo fakat više manje nedavno, ko bi reko 2001. sam bila v Amerike i sad idem opet.. Ko zna kakv ce mi povratak ovej puta biti. Eh nesto me stalno neka manija vracanja u proslost opsjeda u zadnje vrijeme, mora da je to zbog starosti, nema bit kaj drugo. Inace nisam spomenula ovaj vikend sam se nasla sa S. KONAČNO!! Zapravo, meni se opce nije islo jel sam bila ful bolesna, al mi je bilo blesavo po 100ti put otkazivat jer sam ful htjela da se konačno nadjemo. I bilo je lepo! Nevjerojatno je kako su neki ljudi na neki nacin uvijek prisutni u nasim zivotima, cak i kada zapravo fizicki nisu, opet nekako jesu. E pa S. je jedna od ti ljudi! Bilo da se ne vidimo pol godine, il godinu, u onom trenu kad se konacno nadjemo osjecat cu se kao da smo se cule i vidle svaki dan. Ona je neko s kime sam isla zajedno u jaslice, u vrtic, s njom sam se igrala s barbikama, skolice, ducana, rolanje, igrokazi, pjevanje, lovice.. S njom sam pricala o prvim ljubavima.. S njom sam izlazila u srednjoj i vrlo uspjesno radila budalu od sebe- sminka do po cela, tzv. svemirski look, uska oblekica, po mogucnosti kricavi detalj, yellow cabice s traktorskim gumama, cjelonocna opijanja, plesanje do fajrunrta u "Srcu"-nas dve najcesce solo na podiju, dijagonalni hod.. Opijati.. Petak, subota- naravno da se ide van! Pon, uto sri cet- vrlo vjerojatno bar malo, ned- ponekad! Uglavnom, ona je neko kog mi je uvijek drago vidjet, neko ko ce mi rec da imam ruzne cipele i kome cu ja rec da ima jadnog lika, a i dalje cemo si bit mrak! A ne ko neki ljudi koje sam znala sretati u zivotu kojima smijes govoriti samo ono kaj zele cut inace sve ode vragu. Neznam, jednosatavno sam s godinama (ipaka sam ja stara) dosla u fazu da me bas briga jel se nekom svidja sta sam i kakva sam il ne. Pod time ne tvrdim da mi nije bitno da me prihvacaju oni do kojih mi je stalo, nego da mi je bitno da me ti isti koji me prihvacaju vole uparavo zbog tog sto jesam (malo previse mutava, blesava, smotana, cesto napigana, bezobrazna, ponekad bitchy,al nadasve naravno simpaticna i ljupkai da ne zaboravim- vjecni panicar), a ne zbog neceg kaj bi trebala biti.. A jesam li ovo zakomplicirala.. Za S. sam uvijek imala osjecaj da je tako, vjerojatno upravo zbog tog nikad nema predbacivanja ni sa jedne strane ako se ne vidimo i ne cujemo 100god.. Sad je pao neki plan za petak- zivi bili pa vidili oce kaj biti od tog plana, u svkome slucaju bu ok i ak nebu:) Zadnji put kad smo se nasle pred kojih mjesec, hmm, mozda i dva, opet je sve kvragu oso. Kao idemo mi babe na neku zensku kafu, odemo u "Cabagnu" ja narucim kolu jel necu pit jel vozim, ona martini. I u roku 2 min stize neki njen frend koji je odlucio hrpu para na and 2 spiskat. Zapravo vjerojatno na nju a ja se slucajno nasla u djiru. Stize jos jedna kola i martini, kaze lik pa nemres cuclat kole celu noc, i stize i meni dupli martini, kola odlazi na stranu. Ubrzo stizu jos 2 dupla i tako dalje.. Otpada ideja da idem k staricma nocas, definitivno ostajem u VG.. I kad tamo cela moja stara bagra stize- nis S. i ja se smijemo, ja odo s njima, ona ostala sa svojima- tolko o nasem babinjak trac partiju.. Ubrzo se pije pivce.. Idemo u "Koton".. I na kraju završimo kod mene.. Naravno ne svi.. Samo.. Ma uglavnom, to je jos jedna od onih prica koje se ponavljaju ko neka zacarana rekurzija koja bi mogla stati vjerojatno jedino u slucaju da bude zadovoljen uvijet if (odgovor na pitanje==true) i if (odgovor=="da").. Tak neka nebuloza, uglavnom, necu sad o tome pocet pisat jer onda stvarno niko ovo nece do kraja procitati cak ni ja sama..KRAJ!
Post je objavljen 29.03.2005. u 20:37 sati.