Marketing
Novi post
Vrijeme je za novi post, podsjetio me Namu, osoba čiji mi je blog totalno otkriće, čiji me postovi nasmijavaju do suza svojom duhovitošću; ali i ostavljaju bez daha svojom životnošću. Zapravo ti zavidim, Namu, što znaš pisati tako realno a da se opet ne izložiš previše bespućima Interneta. Moje se pisanje svodi na nekakve zagonetke u kojima se može prepoznat puno ljudi, što je oke ako pišem o pozitivnim i lijepim stvarima, ali nije kad kritiziram neke navike, običaje i ponašanja.
Htjela sam neki dan opet pisati kritički o nekim nepravdama i ponašanju nekolicine ljudi, ali onda se sjetih da ću opet dobiti hrpu mejlova naslovljenih: "Nadam se da nisam ja". Ne želim nikoga povrijediti, a opet ako se netko prepozna u nečemu što nije bilo originalno njemu upućeno, jesam li ja za to odgovorna? Katkad mislim da jeam, katkad znam da nisam, a katkad sam umorna od toga pa mi postane svejedno. Posljednji je osjaćaj najbolji za mene ali ne nužno i za druge ljude, pa tu činjenicu pokušavam ne zanemariti.
Ovih me dana proljeće osupnulo svojim bojama i mirisima, čak i ova kiša koja pokušava pokvariti taj osjećaj, samo mu pridonosi. Osjećam ove godine Uskrs jače nego obično, ne znam koji je tome razlog, ali ni to nije sada važno.
Nostalgija me pere usporedo s buđenjem prirode, prisjećam se svih popijenih kava na slavonskom suncu devedesetih kad smo markirali sa satova kemije i matematike. Ni onda mi nije bilo žao, a ni sada.
Upravo sam se vratila iz teretane, ostavila sam tamo nekoliko dekagrama, spremam se na vožnju gradom, posjete nekim drugim dragim prijateljima, a jedva čekam sutra kad će me Uskrs i nostalgija odvesti u moju Slavoniju. Već smo dogovorili šetnju šumom pa makar padala i kiša, no - čemu služe kabanice?!
Prilika je ovo da vam svima poželim sretne i lijepe uskrsne blagdane;
do nekog sljedećeg postanja - pozdrav od Cyber.
Post je objavljen 26.03.2005. u 11:20 sati.