Ovo nisu moja jutra....
Da. Znam. Dugo me nema. Kao da posustajem. Tako mi je došlo. Posljednjih dva tjedna svaki dan sam na blogu. Čitam i šutim. Otvorim svoj blog........i opet šutim. Riječi ne dolaze. Samo neki osjećaj melankolije pomiješan sa beznađem. Ne želim razmišljati, samo se prepustiti da me nose vjetrovi. Bez opiranja, bez cilja. Okrenula sam se ponovno knjigama. Dugo nisam pročitala ništa. Nekih pola godine. Druge zanimacije su bile na vrhu popisa u to vrijeme. Sada čitam dvije knjige tjedno. Moji najdraži žanr. Krimići. Barem neko vrijeme sam u drugoj dimenziji. Ulazim u svijet sudske patologije i forenzike sa glavnim likom Kay Scarpetta. U posljednje vrijeme, knjige Patricie D Cornwell i Sidney Sheldona moja su glavna preokupacija. Ništa me drugo ne veseli. Rijetko kad se uhvatim pospremanja i kuhanja. Nema ničeg novog kod mene i spas su moje knjige.
Ovo zbilja nije moje vrijeme.
Post je objavljen 21.03.2005. u 09:51 sati.