Operacija je odgađana nekoliko puta. Razumljivo vodile su se strašne borbe u posavini i operacijske sale su trebale za ranjenike. Uglavnom dolazili smo 4 puta na rebro sa strahom i ulazimo u sobu a Filip u krevetiću. Konačno dolazimo prema rebru po onim stepenicama i kažem ja ženi :Ne bih htio da vidim kako ga dovoze iz sale. Dođemo gore liftom i iz drugog lifta dovoze Filipa. Kad sam ga vidio kako plače bilo mi je s jedne strane teško ali sam znao da je sve dobro prošlo. Nakon nekoliko dana Vratili smo se kući i život je kao krenuo svojom kolotečinom. No i dalje je nešto visilo u zraku. I dalje nismo baš razgovarali o svemu tome. Oporavak je išao uobičajeno jedino nam je bilo čudno kako je ožiljak ispod pazuha a operirali su srce. Tada nismo baš još znali ni što je bending ni što je zajednički artikovertikularni kanal ako sam dobro napisao. Ni koja je uopće svrha operacije.
Post je objavljen 16.03.2005. u 00:39 sati.