Lako je s djecom kad su mala. Ona moja mala štruca kruva samo malo plače kad je gladna i to je to. Ali kad djeca malo narastu, e to su već problemi...
Teta u vrtiću pomaže obuti čizme djetetu, koje je pitalo za pomoć. On je gurao, ona vukla, a čizme nikako na noge. Kad su obje čizme bile navučene na jedvite jade, teta je bila sva u znoju.
Skoro se onesvijestila, kad mali reče: - "Teta, čizme su na krivim nogama".
I stvarno, bilo je tako. Nije bilo lako ni skinuti čizme, a kamoli ponovno ih navući. No, na koncu čizme su bile svaka na pravoj nozi.
Mali tada objavi: - "To nisu moje čizme".
Teta se ugrize za jezik da ne bi zavrištala. - "Zašto mi to nisi prije rek'o?????!!!!"
I uz napor mu ponovno izuje čizme. Tada mali nastavi: - "Čizme su od mog brata. Mama ih je dala meni."
Teta nije znala da li da plače ili da se smije... Nakon novog navlačenja čizme su ponovno bile na nogama.
Teta tada upita: - "A gdje su ti rukavice?"
Dječak odgovori: - "Pa, ugurao sam ih u čizme ..."