Ako možeš sačuvati prisebnost kad je gube svi oko tebe, a tebe krive za to… Ako možeš vjerovati u sebe kad svi u tebe sumnjaju, i ne zamjerit im što sumnjaju… Ako možeš čekati, a ne zamara te čekanje, ili lažu o tebi, a ti se ne služiš lažima ili kada te mrze, a ti se ne predaješ mržnji i da ne izgledaš predobar, niti da govoriš premudro…
Ako možeš sanjariti, a ne dati snovima da tobom vladaju… Ako možeš misliti, a ne dati mislima da ti budu svrhom…
Ako možeš podnijeti da čuješ kako hulje iskrivljuju istinu koju si izrekao da bi napravili zamku za budale… Ili gledati kako se ruše stvari kojima si posvetio sav svoj život, a ti prioneš i opet ih izgradiš starim istrošenim oruđem… Ako možeš sve što si postigao skupiti na hrpu i staviti na kocku, u jednom potezu izgubiti sve i iznova početi, a nikada ni riječi prozboriti o svom gubitku… Ako možeš prisiliti svoje srce i živce da služe tvom cilju kad su odavno već iscrpljeni, i izdržati kad u tebi više nema ničeg drugog osim volje koja naređuje: “Izdržite!”
Ako možeš govoriti s masama i sačuvati krepost, ili šetati s kraljevima, a ostati čist i priprost… Ako te ni neprijatelji ni prijatelji ne mogu povrijediti… Ako svi računaju s tobom, ali u tome ne pretjeruju… Ako možeš ispuniti minutu nepraštanja sa šezdeset sekundi novih vrijednosti tvoj je svijet i sve što je u njemu, I još više- Bit ćeš čovjek! (N.N.)