Noćas sam prvi puta nakon dugo vremena osjetila da mi se otvaraju pore u kori stabla pa sam pokušala utrnulim korijenjem dohvatiti čudnovato strujanje poznato i nepoznato istovremeno, strujanje iz dubine zemlje, možda tek samo kao jeku nekih dalekih vrhunaca pod snijegom koji se topi.
Ne prepoznajem još svoje grane iako znam da meni pripadaju, ali vidim ih sada pod noćnim nebom nepostojećim očima i znam da će se desiti već viđeno, već doživljeno. Prepoznati ću se ujutro pod prvom zrakom sunca i pogoditi ću gdje će uskoro izbiti moj prvi list.
Dokaz da živim ponovno.
Post je objavljen 08.03.2005. u 07:23 sati.