Lijećnici su mu dali još šest mjeseci.Iste večeri je dobio glavni zgoditak na lotu.Brisao je suze novčanicama i opijao se u svom stanu nekoliko dana.Nikome nije rekao za dobitak,a lutrija je poštovala njegovu želju za anonimnošću.Jedno jutro probudio se kraj wc školjke,glava ga je boljela i smrdio je sam sebi.Napunio je kadu i dugo razmišljao o svome životu.Nije se mogao požaliti,imao je dobra primanja,nekoliko dobrih prijatelja,bio je u kontaktu s obitelji i nije imao neprijatelja.Mogao je imati svaku ženu koju je poželio.Njegove avanture bile su kratke,burne,pune žestokih obračuna u krevetu,bio je predan sexu i težio je tome da zadovolji žene,volio je kada su opuštene u ulozi pladnja uživale dok se hranio slasticama koje je poredao po njihovim tijelima.Volio ih je zaskočiti kada su se najmanje nadale,a zahvaljujući njegovom samopouzdanju i govoru tijela koji nije zaostajao za njegovom britkom riječitošću imao je velikog uspjeha čak i kod onih koje su slovile za "neosvojive".Čak je i naučio da je lakše s njima ako im ne obećaje ništa,ono neizgovoreno bio je uvijek izazov za njima urođenu radoznalost.Tog jutra u kadi shvatio je da je imao lijep život,san svakog muškarca.U tom trenu javila mu se nova misao u glavi,njegova percepcija života mijenjala se s tom novom spoznajom koja ga je kopkala po dubini duše gdje je davno spremio svoje djetinje želje i tim činom pobjegao od istine.Sada u ovom trenu spoznaje,shvatio je da nema nikoga uz sebe.Pokušao se tješiti činjenicom da to ne bi ni bilo fer,jer da ima obitelj,oni bi sada tugovali,ali postavio si je pitanje:"Da li bi možda sve bilo drugačije?".
Možda,da je bio manje promiskuitetan,i da je prihvatio ulogu muškarca u nečijem životu,odnosno poštenije bi bilo reći da je prihvatio dijeliti svoj život sa samo jednom ženom,možda se ne bi razbolio,možda bi živio drugačijim životom...Toliko možda..
-A možda su u šumi..-reče i nasmije se sam sebi.Shvatio je da ima gomilu novaca i još malo života.Sad je kasno za ženidbu.Kasno je za kajanje.Nazvao je svog odvjetnika i zadao mu upute.
To jutro iskoristio je za planiranje ostatka svog života...
Oko 16 sati oglasilo se zvono na vratima.Otvorio je i ušao je njegov odvjetnik sa dva velika kofera.
-Sve je tu?-upitao ga je podižući desnu obrvu,što je bio njegov zaštitni znak i davalo je pečat njegovoj osebujnoj mimici lica.
Apsolutno sve,i velike koverte,baš kako si naručio-odgovori mu prerano očelavjeli postariji fiškal koji je bio odvjetnik i njegovom ocu,pa ga je dobio u nasljeđe,kao i gomilu mirisnih pisama od očevih bivših ljubavnica.Jabuka ne pada daleko od stabla.Danas imamo mailove i sms-ove.
Hvala ti,Marjane-nasmijao mu se-Sigurno ti nije ni nakraj pameti kaj ću s tim novcima,jel'da?
-Ha,gle,to je tvoja stvar,nije da me nije briga,ali...?-neizgovoreno pitanje ostalo je lebdjeti u zraku,poput isparavanja tamjana u crkvi.
-Jedan kofer za rodbinu,pravedno podijeli onima kojima treba daj više,sve ih lijepo pozdravi i reci da sam ja otišao s nekom Ruskinjom živjeti u Sibir,kratko i jasno.Sebi uzmeš 100000,tak da ti platim i za ovo kaj me gubiš,i nemoj me više ništa pitati.Danas gasim sve svoje brojeve moba i odlazim.Znaš me dobro,više ti neću ništa reći.-Završio je odlučnim tonom.
Natočio je Walkera u čaše,jednu pružio Marjanu i nazdravio:
-Za Novi život!
Zvuk kuckanja veselo je odzvanjao u prostoriji.
*********************KRAJ PRVOG DIJELA**********************
Post je objavljen 06.03.2005. u 18:08 sati.