Nisam znao kud bih s tackama koje sam nedavno kupio da mali moze prebacit neke stvari iz garaze na glomazni otpad, pa sam napravio nagradnu igru. Posto zivim u vrlo siromasnoj regiji i svi susjedi su mi teska sirotinja, odlucio sam se smilovati nekom od suseljana i poklonit mu tacke. Jedini uvjet za pobjedu bio je, po uzoru na druge nagradne igre, izabrati neki dio tacki i sto duze ga ljubiti. Prijavili su se mali od susjeda, pijani Stef, baba Milica iz kuce preko puta, te neuroticna Suzana, samohrana majka petero djece.Natjecanje je sluzbeno zapocelo tocno u podne. Posto je neuroticna Suzana prva izabrala nogu, mali je mudro izabrao kotac. Znao je da rucke, koje je izabrala baba Milica i nisu najbolji izbor jer je malo malo mijesao jaja izmedju utovara i istovara, a ni korito, u odabiru pijanog Stefa, mu nije odgovaralo zbog debelog premaza nafte. Krenuli su s ljubljenjem. Ja sam sve promatrao s terase pijuckajuci hladno pivce uz ovecu elektricnu grijalicu. Navijaci su se bjesomucno nabili na ogradu i glasno navijali. Bojeci da ce ju ostetit, pustio sam im malo struje nakon cega su se ipak malo upristojili. Krenuvsi laganim tempom, igra se vremenom zahuktala i dobila na uzbudljivosti...
Post je objavljen 04.03.2005. u 18:15 sati.