Karijera Ibrice Jusića - koji upravo slavi četrdesetu godinu otkad se prvi puta popeo pred publiku - nije bila tako burna. Njegova glazba nikada nije patila od akutnih trendovskih boljki, no njegov recentni povratak sevdahu nehotice ga je ubacilo u fokus lokalnog odsjeka world music gibanja.
Kada je stiglo ekstra priznanje u formi pozivnice za glasoviti Montreux festival, njegova reafirmacija dobila je puni zamah. Priča je atraktivna, i u kondenziranom obliku spremljena na novi DVD koji osim dokumentarca o nastupu u Švicarskoj sadrži i operaciju na domaćem terenu: snimku iz Hrvatskog narodnog kazališta iz listopada prošle godine, i to u ojačanoj glazbeničkoj postavi - s Elvisom Stanićem i njegovom ekipom, s kojom se pozabavio materijalom s albuma "Amanet".
U finišu je ostao sam, presvukao se iz bijelog u crno i s akustičnom gitarom prošetao nataloženim opusom: pjesme Brela i Brechta, Cohena i brata Đele našle su se u funkciji obnavljanja uspomena u akademski suhoj kazališnoj atmosferi. Crno-bijelo u boji! (D. L.)
Post je objavljen 27.02.2005. u 14:08 sati.