Zatvaram jedno poglavlje života. Danas. Dala sam zadnji ispit. Do prije godinu dana prosjek ocjena mi je bio 4, 0.. sa većom ili manjom lakoćom rješavala sam ispite kako su dolazili. Nisam bila pretjerano zainteresirana za faks jer od onog što sam željela su me odgovorili. A upala sam na građevinu i ekonomiju pa se odlučila za manje zlo. Smjer koji sam odabrala me zaista i počeo zanimati, pa sam ispite koji su imali veze s financijama davala jer sam morala, a one koji su se ticali marketinga zato što sam željela. Protekle godine, kažu ,Saturn je ušao u moj znak i rekoše da će slijedećih godinu, dvije biti teško, prepuno ograničenja. Ne znam kako su to vidjeli ili pogodili, ali istina je. Zadnja godina faksa protekla mi je u teškoj borbi. Izgubila sam svoj nekadašnji život, svoje snove, sliku budućnosti, motiv koji me je tjerao naprijed i našla se pred zidom. Danas je taj zid srušen, osjećam se umorno, ali zadovoljno. Za svaki ispit ove i prošle godine sam učila tužna, pokušavajući naći snagu u sebi jer slike 'a kad diplomiram, onda ćemo..' više nije bilo. Bila sam samo ja. Sama. I sve je bilo na meni. I zato je ovaj dan još veći. Da, bodrili su me prijatelji, slušali me, podržavali, zbog čega ću im biti zauvijek zahvalna, ali nije bilo onog tko mi je uvijek bio najveća potpora.
Učila sam na izmaku snaga, ali čini mi se da je i Saturn tu imao svoje prste. Jer nekom ludom srećom događalo mi se ono što se ne događa nikome. Dobila bih 5 iz pismenog pa iz čista mira 3 na usmenom. Tako i danas. Ispit koji je umjetnost proći, i kojeg prođe toliko malo ljudi da usmenog ni nema.. dobijem, nekim čudom 3.. dođem na upis ocjene, i profesor ispali pitanje.. jedva se priberem i mucajući započnem pričati, ispreskače me s pitanjima, i zadnjeg što se sjećam.. budite sretni što ću vam upisati 2. Od vrištanja i neopisive sreće što sam dala zadnji ispit, iz kabineta izlazim zbunjena.. što? Kako? Zar bar ovaj jedan, zadnji ispit nije mogao proći na lakši način? Ili trebam otići sa stilom, okrunivši borbu sa čistim pehovima i poigravanjima tog zločestog planeta?
Da, snizila sam si prosjek. Da, ne ponosim se što mi je zadnjih godinu dana cilj bio samo dati ispit bez obzira koliko dobila i što naučila. Da, ljuta sam jer sam danas od straha i silne želje uspjela dopustiti hirovitom profesoru da me učini budalom. Ali to više uopće nije važno. Jer postigla sam svoj cilj. Završila započeto. Pobijedila samu sebe i sve okolnosti koje su me koji put bacale u očaj. Usprkos tome što sam izgubila ono što me je oduvijek pokretalo u životu. Izgubila sam ljubav, potporu, razumijevanje, dobila samoću, strah od budućnosti.. ali danas, danas sam dobila SEBE.
U 8. MJESECU SATURN IZLAZI IZ MOG ZNAKA. DOSTA JE BILO. DOSTA.
Post je objavljen 21.02.2005. u 15:25 sati.