Marketing
PONOVO JE RUJAN
Bio je rujan. Ljeto je spremalo svoje šarene perle u kofere odlaska. More se lijeno zibalo, usporeno i nekako smireno nakon ljetnih svakodnevnih uzburkanosti od ruku od zvukova, od cike, od brodskih motora. Bio je rujan i tišina od ruba mora i plaže, male, moje pa sve do na kraj zaljeva. Ne vidjeh ga, ne čuh jer okom hvatah galeba što je tik uz samu površinu lagano, lagano lebdio. Nije bio u lovu, samo kao da se ogledao u zrcalu od mora. Koliko je dugo stajao tamo na početku plaže male, ne znam. Još samo koju sliku da uhvatim okom kamere, još samo tu smirenost, to more koje ću i ja za dan, dva napustiti kada pozdrav čuh: „Dobar dan“. U svom svijetu, galeba, mora, ljepote rujna i još koji kadar hvatati samo odgovorih: „Da li je stvarno dobar“. Tišina, odgovor ne čuh. Okrenuh se. Gledao me je, a ja dolazeći mu bliže ponovih: „Da li je stvarno dobar“ sa upitnim pogledom. Kao da je bio malo zbunjen upita: „ Malo english“ držeći palac i kažiprst malo razdvojene kako bi mi pokazao to malo. Tako je sve počelo. Bio je rujan.
Ponovo je rujan i ljeto opet sprema sve svoje šarene ukrase u kofere odlaska, a njega više nikada na mojoj maloj plaži neće biti.
03.09.2018.
Post je objavljen 03.09.2018. u 08:26 sati.