COCO DE MERE
Bježimo prema jugu
Tamo gdje se dani parunski produljuju u nepoznato
Tamo gdje se susreću u jednom sva svjetska mora i sve rijeke
Iza vjeđa bubri mi mjehurić od sapunice
ne radim nagle pokrete
da mi se prerano ne rasprsne preko očiju
punog grla
gledam koliko se krajolik promijenio od zadnji put
kad smo si rekli
koliko se
volimo i želimo
ovdje bih volio da si stalno
kaže
bradom pokazujuć džep od košulje
dočekuje nas šutljivi tamaris i zaigran oleandar
zagrcnu se lastavice od sve te ljepote
to je njegov otok i otok njegovih predaka
parkiramo se visoko kupujemo novu odjeću
krademo ležaljku
on ulazi u more onako kako sam oduvijek zamišljala
da moj muškarac mora ulaziti
tako da
sad napokon mogu biti
žensko
potopi me poput toplog pjenušavog vala
sveobuhvatno
ohladi mi tijelo osnaži mi koljena
vraća me kad zaplivam
daleko prema pučini
i neobično je što su on i more sposobni
učiniti mome tijelu
to je plaža gdje bih odabrala umrijeti bez grižnje savjesti
dodiruju nam se noge ispod površine
isprepletene poput morskih trava
zaronim licem i na pješčanom dnu
vidim svoje srce
vidim nas kako se ljubimo kao djeca
odmetnuta od sigurne obale
osjećam se blaženo
poput bebina stopala
s visoko podignutim palcem nožnim
zbog uživanja
Post je objavljen 13.06.2018. u 22:00 sati.