Marketing
Šefica Wannabe
Neću zamarati ni sebe ni vas zašto nisam pisala od listopada. Neću reći da nije bilo vremena, jer svi imamo jednak broj sati u dani. Neću reći da nisam imala inspiracije, jer inspiracija dođe kad joj damo prioritet. No eto... tu sam.
Što se događalo od listopada do svibnja? Postala sam vlasnica B2 certifikata iz njemačkog jezika (znači: pričam negdje jednu do dvije razine niže) i udebljala sam se oko 7 kg. To je to.
Želim vam ispričati što sam danas započela. Dobila sam priliku sudjelovati na seminaru kako napraviti svoj posao, tj. Kako biti sam svoj šef u Bavarskoj… kako da pametna ideja postane izvor zarade, po mogućnosti, ne usputna zarada i što je još važnije – poznavati svoja prava i obveze (aka – ne raditi na crno).
I tako se danas našlo 7 ljudi u razredu. 7 osoba kompletno različitih profila, nacionalnosti, karaktera i naravno, poslovnih ideja. Predavač, ekspert za marketing, tako je brzo pričao da sam pomislila vratiti svoj B2 certifikat. Uz uvodne teme na što se treba obratiti pozornost pri kreiranju svog posla, pitao nas je koje su naše ideje.
Počeo je dečko koji želi pokrenuti biznis popravljanja Apple-ovih uređaja. Ako sam dobro shvatila. Dugo je radio kao dio servisnog tima i sada se želi sam okušati Ako sam dobro shvatila. Drugi dečko želi komponirati audio jingle-ove i slične audio materijale. Treći pokreće biznis čišćenja uredskih prostora. Jedina djevojka (osim mene) se bavi konceptualiziranjem web stranica (ali ne i njihovom izradom) i točno joj možeš vidjeti po bilješkama koje je napravila tijekom nastave da je sva strukturirana (isto kao što se na mojoj bilježnici može vidjeti dijagonalno suprotan primjer).
Ideje dvaju preostalih mladića bile su vezane za auta. Jedan ih hoće voziti (aka taksist), drugi ih hoće uljepšavati (lakiranje, poliranje, aka priprema za prodaju). I na kraju ja. Ja hoću biti trenerica. Ako je netko pomislio na sport – to je znak da me ne poznaje, da me nikad nije čitao, a kamoli vidio. :) Trenerica u neformalnom obrazovanju (ono: voditi radionice, osnaživati mlade itd).
Najviše me nasmijao budući taksist. Sav je bio uzbuđen i ljut na konkurenciju (jeste li primijetili da su taksisti uvijek mrzovoljni i uvijek se žale?). „Ja sve napravim kako treba. Uvijek se smijem (i onda nam pokaže kako), čak sam napravio i posjetnice i svakome ih dam. I ne samo to, nego i ovo, vidite, ovakve kemijske sam napravio i to isto dobiju od mene! I kod mene je uvijek cijena ista, a ne kao kod onih drugih – ovisi o vremenskim prilikama. Kad je kiša, cijene idu gore. Kad je sunčano, padnu dolje. Nikad ne znaš koliko će te vožnja koštati. I ne samo to! Klijenti očekuju vožnju isključivo u Mercedesu „S“ klase! To nije normalno.!”
I tako je trajala i trajala njegova ispovijest, a unutar svake rečenice koristio do tri puta riječ “und so weiter” (i tako dalje). Na kraju sam ja samo čekala kad će je ubaciti i koliko će besmisleno zvučati, pogotovo kad je ubacila na sam početak rečenice.
Svaki put sebi kažem da nakon edukacije mogu iskoristiti 25 minuta vožnje podzemnom za pisanje domaćeg, vježbanje njemačkog, ali ne mogu… zavalim se na sjedalo, slušam podcast i ne mogu misliti ni o njemačkom, ni na njemačkom. Jedino pokušavam izaći na pravoj stanici i što prije se zavaliti na kauč i jesti sladoled.
Hvala što se opet tu.
Kako je prošao drugi dan seminara?
Post je objavljen 16.05.2018. u 21:36 sati.